BLOG
Pozdrav Domovini!
Dragi suborci, braćo po oružju, čestitam vam 26. obljetnicu osnivanja 1.pb "Crne Mambe", legendarne 2. gbr "Gromovi" i Dan Oružanih snaga!
Prije 26 godina u Trsteniku je osnovana, jedna od mnogih, povijesna postrojba koja je bila skup mladića iz cijele Hrvatske i BiH. Godine prolaze, a uspomene ostaju koje nikad ne smijemo zaboraviti. Pogotovo ne smijemo zaboraviti naše poginule i umrle suborce. Kako nas godine i zdravlje pritišću ne smijemo zaboraviti niti naše oboljele suborce i branitelje. Udruga "Crne Mambe" već nekoliko godina u svom programu rada ima aktivnost "Pomoć za socijalno ugrožene i oboljele branitelje", i nastavit ćemo pomagati dokle god nam dragi Bog da.
Još jednom, čestitam vam na čistom, pravednom i veličanstvenom sudjelovanju u stvaranju samostalne, neovisne i slobodne Hrvatske! Budite ponosni!
PRVA PJEŠAČKA BOJNA "CRNE MAMBE"
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana 15. svibnja 1991. godine ustrojene su prve četiri profesionalne brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske. Nekoliko dana ranije stizale su skupine specijalaca MUP-a Republike Hrvatske iz središnjih centara za obuku: Rakitja, Kumrovca i Vinice. Okupljanje je bilo u Trsteniku Nartskom nedaleko Zagreba gdje se ranije nalazilo radničko naselje građevinske tvrtke “Vladimir Gortan”. Mjesto je tada prenamijenjeno u vojarnu ZNG-a s tim da je postalo vojarna i sjedište Druge "A" brigade “Grom” ZNG Republike Hrvatske. U sastavu ove slavne brigade istovremeno je ustrojena i postrojba Prve pješačke bojne, ubrzo nakon toga prozvana "Crne Mambe".
Oko dvjesto specijalaca formiralo je Zapovjedništvo brigade i Prvu. pješačku bojnu u čiji sastav ulaze četiri satnije. Zapovjednik bojne je bio Mato Obradović a njegov zamjenik Marijan Sokolić. Zapovjednici satnija su bili: Prve pješačke satnije Miodrag Demo, Druge pješačke satnije Miho Caput, Treće pješačke satnije Ivan Šaškor i Četvrte pješače satnije Ivan Mandić. Četvrta satnija je čekala popunu ljudstvom koja je izvršena tijekom studenoga 1991. godine. Kako je Ivan Mandić već od kolovoza bio zapovjednik svih snaga na području Pokupsko – Glina, za zapovjednika Četvrte pješačke satnije je postavljen Boris Jacović. Prvotni sastav Bojne bio popunjen pripadnicima specijalne policije koji su već imali borbenog iskustva s terena u Erdutu, Borovom Selu, Pakracu i na Plitvičkim Jezerima. Bojna odmah po ustrojavanju dobiva prve zadaće koje su se odnosile na osiguranje vitalnih objekata Republike Hrvatske u gradu Zagrebu. Prvo borbeno iskustvo, kao Prva pješačka bojna 2.gardijske brigade, njeni bojovnici stječu prilikom sprječavanja izlaska i djelovanja tenkova JNA iz tadašnje vojarne "Maršal Tito" kod mosta Mladosti u Zagrebu. Bilo je to 2. srpnja 1991. godine kada je imala prve ranjene pripadnike. Ranjen je i zamjenik zapovjednika Marijan Sokolić.
Radi boljeg razumijevanja treba reći da je Prva pješačka bojna "Crne Mambe" nakon formiranja bila podijeljena jer se istovremeno sa zbivanjima u Zagrebu, krajem lipnja 1991. godine, dijelovi Bojne nalaze na ličkom bojištu radi borbenog osiguravanja strateškog prijevoja na Ljubovu. U teškim borbama s neprijateljem tada, nažalost, smrtno stradavaju njeni prvi bojovnici, dok je zapovjednik Mato Obradović lakše stradao. Kako je u Zagrebu ranjen zamjenik zapovjednika Marijan Sokolić, Bojna je bila bez zapovjedništva. Satnije su praktički djelovale samostalno na terenu. U bazi Trstenik, i na terenu, imenovani su formalni vršitelji dužnosti zapovjednika u periodu od polovice srpnja do kraja rujna 1991. godine. To su bili Drago Krpanić i Drago Komazec.
Slabo naoružani, uz velike žrtve, pripadnici Prve pješačke bojne Druge gardijske brigade “Gromovi” od lipnja do listopada 1991. godine brane područja na Banovini i Pokuplju: područje oko grada Gline, Viduševac, Pokupsko i Topusko. Nakon kratkog borbenog djelovanja oko prilaza Sisku i u Komarevu, dio postrojbe odlazi početkom kolovoza 1991. godine u grad Petrinju gdje su sudjelovali u obrani grada i građana od neprijateljskih napada nanoseći jugo vojsci i neprijateljskim skupinama značajne gubitke. Sve do 21.rujna 1991. godine bojovnici vode ogorčene borbe, a tada neprijatelj s velikom vojnom silom zauzima Petrinju. Padom Viduševca 30.rujna.1991.godine Prva pješačka bojna zauzima jedina slobodna sela preko rijeke Kupe. U selima Nebojan, Dumače i Farkašić, uz svakodnevno granatiranje i povremene pješačko-tenkovske napade, gardisti su čvrsto držali položaje ne dozvoljavajući neprijatelju da okupira taj strateški važan dio Banovine. Danas je dobro poznato da je na Banovini zapriječen slobodan put neprijatelja prema Zagrebu i obranjeno poluokruženje Siska.
Dani 18. i 19. listopada 1991. godine, u selu Novi Farkašić, ostat će zapisani zlatnim slovima u povijesti Domovinskog rata i Druge gardijske brigade “Gromovi”. Tu su slomljena čelična krila i udarna snaga tadašnje JNA te snaga pobunjenih Srba na tom području. Pripadnici prve pješačke bojne „Crne Mambe“ teško su porazili snažnog neprijatelja koji je koristio u borbi tenkove, borbene zrakoplove i tešku artiljeriju. Ta se pobjeda smatra jednom od najblistavijih u Domovinskom ratu a prekretnica je vojnih odnosa na banijskom ratištu.
U dva dana “Crne mambe” potpomognute malobrojnim domaćim dragovoljcima i skupinom boraca drugih postrojbi prvo odbijaju strahovit napad a zatim drugoga dana u zoru, na nevjerojatno hrabar način napadaju neprijatelja koji se ukopavao na ulazu sela Novi Farkašić. Kao i dan prije JNA i četničke postrojbe imaju ogromne gubitke u ljudstvu i tehnici. Razbijen neprijatelj se povlači do sela Vratečko.
Treba naglasiti da je Prva pješačka bojna u to vrijeme bila popunjena sa svega 30-40 posto pripadnika. Primjerice Prva pješačka satnija je tada imala 30 bojovnika a ustrojbeno ih je trebala imati 120.
Veličanstvenom pobjedom nad neprijateljem i njegovim prvim značajnim porazom na hrvatskom tlu već 22.listopada 1991. godine, udarna Bojna „Crne Mambe“ potiskuje neprijatelja i oslobađa više desetaka kvadratnih kilometara teritorija uz desnu obalu Kupe. Oslobođena su sela Vratečko, Slana i dijelovi Glinske Poljane. Uz svakodnevnu topničko-pješačku paljbu neprijatelja, Bojna čvrsto drži obrambene položaje. I ne miruje. Pokušava, iako slabo popunjena, dalje napredovati.
Polovicom prosinca 1991. godine oslobođena su sela Sveta Katarina i Glinska Poljana. Uspjeh ove operacije se kasnije pokazalo vrlo značajnim za akciju „Oluja“. Od studenog i prosinca 1991. godine postrojba je na spomenutom području naizmjenično se smjenjujući s ostalim bojnama brigade držala položaje sve do travnja 1992. godine Početkom 1992. godine drže položaje na Baniji.
Kako se ratno djelovanje malo smirilo dio bojovnika odlazi dragovoljno u obranu Hrvata u Livno i Mostar gdje daju veliki doprinos u očuvanju Hrvatskih mjesta. Od polovice lipnja 1992. godine do početka 1993. godine pripadnici Prve pješačke bojne s ostalim postrojbama Druge gardijske brigade „Gromovi“, te drugim postrojbama HV, su u sastavu Taktičke skupine na dubrovačkom bojištu gdje sudjeluju u akciji "Tigar". Radilo se o deblokadi dubrovačkog zaleđa i daljnjeg oslobađanja hrvatskoga juga. Nakon veličanstvene akcije „Maslenica“, teško poraženi neprijatelj, revoltiran zbog izgubljenih strateški važnih položaja, uzvratio je velikim protunapadom. Da ne bi ponovno izgubili važne dijelove koji su oslobođeni, po zapovjedi ZP Zagreb i sugestiji Antea Gotovine a znajući za uspjehe iz obrane Livna, 08.veljače1993. godine postrojba je helikopterima prevezena u Zadar. „Crne Mambe“, uz žestoke borbe, uspijevaju obraniti hrvatska područja i zaustaviti neprijatelja kod novigradskog zaleđa. Još jedna veličanstvena pobjeda o kojoj se malo piše.
Nakon povratka iz Novigrada, pa do operacije "Oluja", uslijedilo je popunjavanje postrojbe i obuka. Vršile su se intenzivne pripreme za konačno oslobođenje svih Hrvatskih okupiranih dijelova. Jedan manji broj pripadnika, dragovoljno s dragovoljcima iz Treće pješačke bojne, od srpnja 1993. godine do travnja 1994. godine sudjelovao u borbama na južnom bojištu. Istovremeno se drži crta obrane na Banovini i vrše izviđanje terena.
Prije i za vrijeme akcije "Bljesak", Bojna “Crne mambe” je u najvišem stupnju pripravnosti, ali nije upotrijebljena za djelovanje. Ona aktivno sudjeluje u operaciji “Oluja ” na glavnom pravcu Brigade “Gromovi” na banijskom bojištu gdje uspijeva izvršiti sve zadaće do zadnjeg dana operacije. Unatoč samo četrdesetpostotnoj popunjenosti sa ljudstvom. Druga gardijska brigada "Gromovi" je bila jedina profesionalna postrojba na tako velikom i jako utvrđenom području Banovine gdje se crta obrane nije značajnije mijenjala od 1991. godine. Unatoč slabijoj popunjenosti i spomenutim okolnostima, Brigada je uspješno izvršila svoje zadatke i izbila na državne granice s Bosnom i Hercegovinom.
Uz nedovoljnu pripremljenost Prva pješačka bojna je sudionik akcije "Una 95" na području Hrvatske Dubice. U toj je akciji, 18.rujna1995.godine, postrojba je u toj akciji imala najveći broj poginulih pripadnika u Domovinskom ratu. Poginulo je jedanaest njenih vitezova.
Nakon Domovinskog rata Bojna aktivno sudjeluje u svim aktivnostima Druge gardijske brigade. Sjedište Bojne je tijekom Domovinskog rata bilo u Trsteniku Nartskom, zatim kratko vrijeme, 1992. godine, u Dugom Selu. Nakon rata su opet u Trsteniku sve do preseljenja u Petrinju, u vojarnu "Zrin" 2000. godine.
Prvoj pješačkoj bojni tijekom Domovinskog rata pristupali su dragovoljci iz cijele Hrvatske a značajan broj ih je bio iz Bosne i Hercegovine. U postrojbi je bilo nekoliko pripadnika srpske, bošnjačke i slovenske nacionalne manjine a veliki doprinos u Domovinskom ratu dali su hrvatski iseljenici iz dijaspore. Posebno je za istači dragovoljce iz republike Austrije koji su sa svojom opremom došli braniti Hrvatsku te dragovoljci iz Francuske. Francuski dragovoljci su bili Damien Lamothe, Jea-Franqois Bosse, Pierre-Alexandre Benoit. Tijekom Domovinskog rata bojna je u izuzetno iscrpljujućem i dugotrajnom borbenom djelovanju imala veliki broj poginulih i ranjenih pripadnika. Smrtno stradalih je 68, troje ih se vodi nestalima a ranjenih i ozlijeđenih je bilo 382.
Bog i Hrvati!
Predsjednik Udruge "Crne Mambe" - Ninja
Foto: UCM
Ivica Šafarić - Ninja
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
