Hrvoje Horvat

Uz Hrvatsku rukomet si najviše volio
srcem i dušom na utakmicama borio,
za svoj klub uvijek igrao snagom svom,
želja za pobjedom uvijek je kucala u srcu tvom.

Želja za pobjedom kucala je u srcu tvom,
tog svibanjskog dana kad oslobađao se hrvatski dom
i okupirani dio naše zapadne Slavonije,
slobodna i neovsna Hrvatska, bilo ti je najvažnije.

Srcem i osmijehom na licu , držeći strojnicu
došao si na na krvavu i paklenu bojišnicu
i sa braćom svojom u oslobađanje išao,
o strahu i smrti nisi razmišljao.

Na žalost kod Bijelih Stijena
za tebe je bitka bila izgubljena,
teško ranjen, mnogo patio,
do bolnice svoje oči zauvijek sklopio.

Ivane, suborci tvoji o tvom herojstvu pričaju,
s poštovanjem ti počast odaju
i dozvoliti neće da se zaboravi
jer mladi branitelj na Bijelim Stijenama život ostavi.

Rukometna legendo, počivaj u raju,
anđeli nebeski nek te čuvaju,
plaču za tobom i rukometne dvorane
gdje si ispisao najljepše rukometne dane!