Zov domovine u srcu mi odjekuje.
Usnuh misli dok planinu gazim,
al ono se ne smiruje...
i zastade kad pušku opazim!
Dok osjećam tu hladnoću
niz čelo mi znoj pada,
gdje sam u toj noći
dok vani snijeg pada?
Domovina... ona me zvala.
Ali tko sam ja i odakle sam?
Trznuh se kao beba mala,
što i kome da dam!
Prljav i neispavan, al' i dalje čujem je,
kroz šumu glas dopire: Hej ratniče...
Milina mi grudi obuze
a noga kroz snijeg potrče!
Kriknuh od boli, zaboli me jako,
želim joj prići
al' neznam kako.
Trebao bih dalje ići!
Tu ratnik na snijegu ostavi trag,
zvala ga domovina.
Zar ti nije nimalo drag,
duša mu osta' na planinama!
Dok je zadnji dah ispuštao
pod borovima u snijegu,
domovinu je opet čuo:
Hej ratniče, hvala, zaboravit te ne mogu!
