Ispričat ću vam priču
dok je stišćem na vratu.
Još i sada čujem kako viču
u našemu ratu!
Ona mi je bila sve,
prijatelj i brat.
Ne mogu bez nje,
nek mi grije vrat!
Tu ljubav njenu ne krijem ,
davala mi je snagu.
Daje je i sad zašto da negdje pijem
kad sam sa njom bliže Bogu!
Košmar u glavi se stvarao,
na srcu dosta mi je rana.
Dušu mi razarao
iz ratnih slavnih dana!
Padao sam, dodirivao dno.
Ruku bi na vrat prislonio,
očima nekog potražio
da kažem... da sam se umorio!
Shvatio sam snaga gdje mi je
dno kad bi dodirnuo.
Uvijek tu bila je,
zanjihala bi se nježno!
Pa te pitam heroju Lijepe naše
osjećaš li snagu tu?
Uz sve molitve naše
kažem ti, čuvaj "Krunicu"!
