Klekla sam na kamen hladan
drhtajući sa bolom u grudima,
obuzeo me strah gadan
od sve češće zloće u ljudima.
Pitam ga tiho da ne čuje nitko
što se zbilo kom si što skrivio.
Zaplakala bih al' krik se zaori,
skupilo se Hrvatske boli.
Dok mi duh lebdi pod svodom svetim
gledajuć tu ljepotu, od Boga stvorena,
ruka mi se spusti na tlo,
volim te domovino voljena.
Uzimajuć' šaku zemlje koja se prosipa kroz prste
milina mi izgara u grudima,
što bih dala Kriste
da je što više dobra u ljudima.
Iako sam malena među zvijezdama
imam ti što dati,
bit će te u pjesmama
voljena mi mati.
