Klekla sam umornim nogama,
oko srca stegla tuga,
dodirnula sam tlo rukama,
a na nebu se pojavila duga!
Na zemlju spusti sviću bilu,
suza pane niz lice,
obuze me tuga cilu
zbog njegove dice!
On ladan ništa ne priča,
stoji na mistu di Bog ga stavi,
tilo mi se ukočilo od grča,
što od mene rat napravi?
Tvrd kao bol u duši,
ladan ki najgori neprijatelj,
dal se ovaj svit ruši
otkad mi ode prijatelj?
Prkosi među ljudima on,
dal osjeća u meni bol?
U glavi čujem još onaj avion,
a uz mene kamen i hladan znoj......
Ladan on ladna ja...
On ne sluti nit išta zna,
dok u meni sve izgara
jer znam kako se sloboda rađala....!!
