Mihaela Karoglan

 Prazan pogled u noći, a Hrvatska u srcu

Uz vrevu i glasno pjevanje

Zagrljaj koji ruši sve

 I praznina tad pojavi se

Kad shvati što desi se.

Očekivala veselje i sjaj

Al' nemir u duši me puni

Zar je to zaista to, upitah se.

Sve što je od njih ostalo?

Baš kao i meni

Riječi koje ruše sve,

Slobodo daj svani

Neman ni ja snage više.

To sitno biće pa vjetar bi ga otpuhao

Al' nije se ni tada dao,

Opet je uspravan stao.

Kroz noć odjekuju glasi

Vapaj iz grla

Bože daj nas spasi,

Ki da piva Hrvatska.

Praznina noću odjekuje

Al' moj se narod ipak raduje,

Meni ostadoše riječi

Dok mi srce za Hrvatskom ječí.

Taj trenutak, taj zagrljaj

Hrvatskog patnika,

U noći ipak vidim sjaj

Zbog takvih ratnika.