(U spomen na poginule suborce: Antuna Čizmeka, Roka Grgića i nestaloga Miroslava Harču;
BiH, Kazanci, 10.5.1995.)
Povratak ratnika slutim
Na rodnu grudu svoju,
Odlazimo s tišinom u srcu,
Na dom svoj mislim.
No, dio nas će ostati ovdje
Dio nas na proplancima Dinare
Hrabrom smrtću, stravičnom pogiblju,
Neustrašivi borci u Trećem vodu.
Nikada nam nije bilo teže
Odlaziti odavde: i prije smo bili bitke,
Ali nikada ovako tužne:
Mi nismo kamen,
Ali i kamen ponekad plače.
Zbogom vam kažem, vi, junaci naši
Ili tek pozdrav u meni se guši.
Zauvijek ćete ostati u srcima našim:
Roko, Antune i Miroslave.
(iz zbirke Kao rijeka)
