POVIJEST
Time je okončana napadajna operacija Maslenica. Započeo je žestoki protuudar, koji je donio još više problema i rezultirao velikim brojem ljudskih žrtava.
Značajne priče, ključnih ljudi u postrojbama nažalost nisu stale u dokumentarni film, tako ni u ovaj članak, no našle su svoje mjesto u knjizi o sjećanjima na operaciju Maslenica koju je izdao HMDCDR.
Svakako je važno pročitati sjećanja generala Damira Krstičevića, tada zapovjednika 113. brigade, i saznati o nesvakidašnjoj ulozi ročne vojske koja je bila aktivna u izvođenju napada, potom i obrane na širem području Suhovara i Drača. General Marijan Biškić iznio je detalje o značajnoj ulozi vojne policije koja je djelovala na cjelokupnoj bojišnici, štoviše imala jedno vrijeme vlastiti sektor borbene odgovornosti. Načelnik stožera 126. brigade, Ante Kotromanović prisjetio se detalja kako je neplanirano osvojena Peruča i time spriječen suludi naum pobunjenih Srba da miniranjem brane izazovu ekološku katastrofu u širem zaleđu Sinja. General Josip Čuletić iznio je detalje o ulozi ratnog zrakoplovstva koje je danonoćno logistički pomagalo specijalnoj policiji i zbrinjavalo ranjenike u krajnje nepovoljnim meteo uvjetima na Velebitu. Svakako je vrijedno pročitati razmišljanja načelnika stožera Zapovjedništva OG Zadar, generala Luke Džanka, a čija je uloga (zamjenika Ante Gotovine) u dokumentarnom filmu svedena na izjavu/komparaciju Ante Gotovine i Janka Bobetka. O kasnijoj fazi bitke, kroz ulogu obrane Novigrada (2. GBR i MOMP Vange Pula), odnosno boju za Škabrnju (IX. Bojna HOS) već je pisano u Vojnoj povijesti. Ta priča kao i uloga 1. GBR čiju je Taktičku grupu na surovom Velebitu vodio legendarni Damir Tomljanović-Gavran također je obrađena u knjizi. Naravno, kao i priče zapovjednika specijalne policije koja je osvajala Velebit. Uloga gardijskih brigada, 3. GBR i 5. GBR, iz Slavonije (25 poginulih pripadnika 3. GBR!) u obrani šireg područja sela Kašić (i Novigrada) od najveće je važnosti, iako je nažalost bilo problema prilikom uzimanja izjava zapovjednika 3. GBR. Nadalje, sve izjave zapovjednika i pripadnika 7. domobranske pukovnije, 112. brigade, MOMP-a, 133. brigade HV, Borbeno-mješovite grupe ZP Zadar i drugih, važne su kao i izjave pripadnika specijalne policije, gardijskih brigada i elitnih postrojbi. U konačnici, ta sjećanja na neki način će dati odgovore na određena pitanja koja su tijekom vremena šutnjom, još gore, krivom usmenom predajom, pa i kroz pisane analize, poprimila nejasnu ili netočnu interpretaciju.
Stoga smatram da je iznimno važno kao izvor koristiti osobna sjećanja, iako bez daljnjega ona znaju biti krajnje subjektivna ili labilna. No katkada je bez njih nemoguće rekonstruirati točan tijek događaja, posebno ovako značajne vojne operacije.
ULOGA 7. Domobranske pukovnije HV
7. domobranska pukovnija, uz druge domicilne postrojbe razine bojni (db. Benkovac, Biograd, Obrovac) ili satnija, imala je veliku ulogu tijekom napada i obrane ostvarenih ciljeva.
„Pukovnija je formirana 27. srpnja 1992. nakon dolaska snaga UN-a. Mobilizirali smo i priključili u postrojbu pripadnike rasformiranih postrojbi, ljude iz okupiranih područja općine Zadar s ciljem da preko snaga UN-a osiguramo uvjete za život i povratak prognanika u tzv. Ružičaste zone…Do kraja 1992. preuzeta je cijela bojišnica od Novskog ždrila, pa do Zrilića ponad Gorice. Neposredno pred sam početak Maslenice obavljen je prihvat svih postrojbi koje su u akciji sudjelovale duž cijele te bojišnice. Pukovnija nije imala jedinstveni sustav zapovijedanja, nego je bila podređena drugim postrojbama. Odradili smo prijem snaga, izviđačke dužnosti, uvodili smo postrojbe u napad, poslije u fazi obrane i sudjelovali u bitkama… Nakon 20-ak dana dobili smo u nadležnost 5. borbeni sektor i konačno se pregrupirali i posložili. Jedino je „Velebitska satnija“, cijelo vrijeme ostala u Starigradu, jer bez njih i njihove logistike nisu mogle funkcionirati postrojbe na Velebitu… Već do 1. veljače imali smo pet poginulih, a kasnije, do kraja ožujka broj se popeo na 14, što je samo po sebi veliko stradanje, ali i problem u funkcioniranju postrojbe. Vjerujte, nije nimalo lako zapovijedati vodom ili desetinom kada im u jednom danu poginu dva ili tri mještanina, recimo Paljuva gdje su svi rodbina, kumovi i imamo cijelo selo u crnini…Zato sam iznimno zadovoljan što je Pukovnija unatoč problemima i pogibijama izvršila kvalitetnu transformaciju i u vrlo kratkom vremenu postala operativno sposobna za sve zadaće“, prisjeća se zapovjednik 7. domobranske pukovnije, brigadir Danijel Kotlar.
KAŠIĆ I DRAČE
Dvije su posebno osjetljive priče obrambenog dijela operacije Maslenica. Prva je već spomenuta borba za Kašić, selo koje je nekoliko puta u jednom danu padalo iz jednih u druge ruke, i rezultirala velikom pogibijom pripadnika 3. Bojne 3. GBR. Druga tragedija dogodila se u dva navrata, praktično u dva dana, tijekom izvođenja napadnih akcija 7. GBR-Puma na selo Drače. Tada je od eksplozije granate u cijevi minobacača 120 mm, 3. ožujka život izgubilo pet gardista.
Ujutro, 5. ožujka poduzet je novi napad, iako je prethodni završen neuspjehom. U njemu su pripadnici Puma ušli u paklenu klopku dobro naoružanih i spremnih pobunjenika koji su držali Drače. Život je izgubilo šest Puma, 16 ih je teže ranjeno, a stradavali su redom izvlačeći unesrećene kolege. 11 poginulih, 21 ranjenik, zarobljeni pripadnici ovako elitne gardijske postrojbe preveliki je gubitak i naravno da je uzrokovan lošim procjenama zapovjednika Taktičke skupine, uz sve druge okolnosti koje su sve do danas ostale prijeporne.
Kao najtragičnija i najprijepornija ipak se izdvaja pogibija 18 gardista u Kašiću, događaj koji se kasnije interpretirao kroz čitav niz raznolikih kronologija (pa čak i pisanih vojnih izvješća) od kojih je najčešće spominjana bila verzija da su gardisti iz Slavonskog Broda upali u planiranu zasjedu u samom Kašiću iz koje je neprijatelj (nagađa se tko je bio) na njihove kamione ispalio protuoklopne projektile (najčešće se spominju Zolje), a preživjele pogubio na staromodan način strijeljanjem.
Od svega toga, malo je ili gotovo ništa točnog, a nevjerojatno je da ljudi koji su svejedno na kojoj (pisanoj ili usmenoj) razini promovirali priču o tragediji u Kašiću nisu uopće pričali s nekim od trojice preživjelih iz tog okršaja.
- KRAJ -
Foto: UCM