POVIJEST
Zvonjavom svih gradskih zvona, točno u podne, 29. listopada 1992. razdragani Dubrovčani počeli su slaviti konačnu deblokadu grada i dubrovačkog zaleđa. Svečanost je u pratnji ministra obrane Gojka Šuška i zapovjednika Južnog bojišta Janka Bobetka uveličao predsjednik Franjo Tuđman. Ujedno je izvršio smotru vojske, podijelio odlikovanja te se ispred crkve Svetog Vlaha nadahnutim govorom obratio okupljenom mnoštvu.
Ipak, oslobađanje juga Hrvatske bio je dugotrajan vojni proces, koji je hrvatska strana platila iznimno visokim brojem žrtava. Zajedničkom operacijom Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, kodnog naziva „Čagalj“, neprijatelj je u lipnju odbačen s obala Neretve, deblokiran je Mostar, te su stvoreni uvjeti za daljnja borbena djelovanja na dubrovačkom ratištu.
...
Uslijedila je u srpnju operacija „Tigar“ kojom je sam grad deblokiran, a neprijatelj odbačen 15 kilometara prema Trebinju. No to nije bilo dovoljno, pa su u kolovozu poduzete daljnje akcije čime je neprijatelj potiskivan u dubinu.
Jug Hrvatske konačno je oslobođen operacijama „Konavle“, odnosno „Vlaštica“ koje su istodobno počele 22. listopada. U višemjesečnim borbama sudjelovale su brojne pričuvne postrojbe, Hrvatska ratna mornarica, hrvatska policija, gardijske i postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske.
Ipak, najveći teret i žrtvu podnijele su 1. i 4. gardijska brigada. Upravo su pripadnici Tigrova pomorskim desantom u noći 21. listopada ušli u Cavtat.
Istodobno, 4. gardijska i 163. dubrovačka brigada izvele su operaciju za oslobođenje Vlaštice, uzvisine s koje je neprijatelj imao pod nadzorom dubrovačko zaleđe, kao i mogućnost udara u lijevi bok desantnim snagama u Konavlima.
Zajedničkim uspjehom, nakon niza akcija hrvatskih snaga započetih još u travnju, konačno je 25. listopada 1992. oslobođen hrvatski jug, odnosno omogućeni su uvjeti za povratak više od 20 tisuća prognanih Hrvata.
Foto: Dulist.hr
Autor: Tomislav Šulj
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.