POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
Na izvanrednoj sjednici Skupštine takozvane Republike Srpske Krajine, održanoj u Glini 16. veljače 1992., s dužnosti predsjednika te pobunjeničke tvorevine smijenjen je Milan Babić.
Babić je još od ljeta 1991. samovoljom smetao službenom Beogradu, što je kulminiralo višemjesečnim odbijanjem da u ime pobunjenih hrvatskih Srba potpiše suglasnost za dolazak Mirovnih snaga UN-a. Naprotiv, on je inzistirao na politici odcjepljenja od Hrvatske, a nije popuštao ni pred uvjeravanjima i prijetnjama vojnog i političkog vrha u Beogradu.
...
Štoviše, nije se dao zaplašiti ni nakon javnog pisma Slobodana Miloševića u kojem je srbijanski predsjednik zatražio njegovu smjenu, optuživši ga da Srbe i Srbiju drži kao taoce.
Stoga je smjena organizirana u Glini, daleko od Knina gdje je Babić koncentrirao moć, a na sastanak su došli član Predsjedništva SFRJ Branko Kostić i general Blagoje Adžić.
Babiću je izglasovano nepovjerenje, i usprkos njegovim prosvjedima Beograd je 26. veljače za predsjednika RSK postavio Gorana Hadžića, jednog od vođa srpske pobune u istočnoj Slavoniji.
Poslije je Babić imao važnu političku ulogu, ali se Milošević pobrinuo da više ne postane politički lider hrvatskih Srba čak ni onda kada je primjerice premoćno pobijedio na izborima 1993. koji su zatim poništeni.
Babić se nakon sloma Krajine Miloševiću i drugim kolovođama velikosrpske agresije osvetio svjedočenjem na suđenju za ratne zločine u Haagu.
Štoviše, Milan Babić u Haagu se ispričao Hrvatima:
Izlazim pred ovaj Tribunal s dubokim osjećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste, protiv ljudi, samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi.
Babić je osuđen na 13 godina zatvora, a zatim je 2006. oduzeo sebi život, objesivši se u zatvorskoj ćeliji.
Foto: 1. DPCM/ICTY
Autor: Tomislav Šulj