POVIJEST
DEVEDESETE - Grad Dugo Selo (piše: Zlatko Pinter)
Na barikadama se nalaze pripadnici terotorijalne obrane i građani, tada još svi u civilu
- nastavak
Pored blokade vojarne i svih drugih zadaća koje je štab TO morao realizirati, radilo se punom snagom i na formiranju postrojbi koje su se upućivale na novljansko i druga bojišta. Kroz ovaj sustav, na području općine Dugo Selo prošlo je oko 2000 ljudi. Kako bi se u složenim i teškim uvjetima (naročito u glede problema naoružavanja i opremanja) ove zadaće što uspješnije odradile, bila je potrebna suradnja cjelokupnog mehanizma obrane, na samo općine Dugo Selo, nego i šire.
Tako je dugoselski Štab TO svoje aktivnosti koordinirao sa Štabom TO Vrbovec, TOO Bjelovar, TO Križevci, TO Čazma.
Zapovjednik TO Dugo Selo, u svome svjedočenju navodi da je u tim aktivnostima golemi doprinos dao potpukovnik Stjepan Mateša iz tadašnje Operativne zone Bjelovar. Vezano za konkretne zadaće oko blokade vojarne, od zapovjednika Štaba TO Dugo Selo, Stjepana Berteka doznajemo kako je to započelo:
»...Organizacijsko-planske aktivnosti u suprotstavljanju JA počele su u Štabu TO neposredno pred početak agresije na Sloveniju. Dana 28.06.91., dobivena je zapovjed o pripremama za postavljanje blokada u svrhu sprečavanja brzog izlaska JA iz vojarne Dugo Selo, naročito u smjeru Zagreba. Na sastanku Izvršnog vijeća, proširenog članovima tada još postojećeg Savjeta NO, operacionalizirane su zadaće za pojedine subjekte naše općine u izradi protuoklopnih 'ježeva'. Iste su potom izradili 'Gorica' i radionica Božjakovina. Šine za izradu 'ježeva' osigurao je Ratimir Šum, djelatnik HŽ. Organizira se i prikupljanje teških kamiona natovarenih šljunkom, raznih priručnih sredstava, poput benzinskih koktela i plinskih boca, umjesto PT mina, te rashodovane tehnike. Za zaprečavanje željezničkih prijelaza osiguran je potreban broj željezničkih vagona s manevarkom, smještenom na željezničkoj stanici u Dugom Selu, za što je bio zadužen Vlado Kosko, šef kolodvora Dugo Selo. Za robne rezerve bili su zaduženi 'MIPEL' i trgovačko poduzeće 'Budućnost', na čelu s Martinom Samaržijom, odnosno, Srećkom Birmilijem, dok je za ratnu bolnicu i prihvatilište eventualnih ranjenika određen Dječji vrtić Dugo Selo itd. Već 30.06.1991.god., sve planirane radnje su provedene, a sredstva i oprema nalazila se prikrivena u rajonima predviđenim zablokadne punktove. Na terenu su određeni motritelji vojarne, koji su odabrani tako da svoju obavještajnu djelatnost mogu prikriti svojim svakodnevnim dužnostima. To su biliIvan Harambaša i Snježana Bičanić, koji su iz svojih kuća i dvorišta 'pokrivali' južnu i najosjetljiviju stranu, zatim Marko (Berislava) Perković, koji je sa svoga radnog mjesta u 'Elektri' promatrao zbivanja u 'komandnoj zgradi' i na glavnom ulazu u vojarnu, te Drago Starina, koji je također sa svog radnog mjesta u voćnjaku pratio sva zbivanja u skladišnom prostoru šume 'Rudiščak'. Za skladište u Prečecu zadužen je bio Mato Opačak sa svojom ekipom...
Dana 1.7.1991. u večernjim satima iz dugoselske vojarne je pobjegla prva skupina od 15 vojnika, nažalost, bez oružja... Dobiveni su dragocjeni podaci o moralu, stanju i odnosima među vojnicima i oficirima. Moral je već bio slab, borbeno raspoloženje nikakvo, čemu u prilog je govorio i podatak da pojedini visoki oficiri JA pomažu bijeg vojnika i po njima šalju brojeve svojih tenkova, s molbom da ih ne gađamo ako budu 'morali' nasilno izlaziti iz vojarne. Istog dana naši motritelji vojarne dojavljuju o pojačanim aktivnostima, učestalom kretanju vozila i paljenju tenkovskih motora. Zapovjedništvo obrane reagiralo je izdavanjem prve zapovjedi za obranu, koja je u suštini, povremeno ažurirana i dopunjavana novim spoznajama, ostala na snazi sve do odlaska JA iz Dugog Sela. To je u praksi značilo da se odmah pristupa zaprečivanju svih planiranih blokadnih punktova pripremljenim sredstvima, po sljedećem rasporedu:
1. barikada – park, 2. barikada – Kopčevec – limenka , 3. barikada – Lukarišće, raskršće Kozinšćak – Ostrna, 4. barikada – Martin Breg, raskršće, 5. barikada – Prozorje, 6. barikada – Božjakovina – most preko rijeke Zeline, 7. barikada – Dugo Selo, ciglana, most preko kanala Črnec, 8. barikada – Lupoglavska Greda, most preko spojnog kanala.
Na barikadama se nalaze pripadnici terotorijalne obrane i građani, tada još svi u civilu, naoružani eventualno osobnim pištoljima i lovačkim puškama, no najčešće bez oružja. No, svi su tu da pomognu ako zatreba. Naoružano osiguranje barikada davao je tada pričuvni sastav MUP-a, čiji je zapovjednik bio Darko Tomašić. Borbeni moral izuzetno je visok, unatoč slabom ili nikakvom naoružanju...«
Tadašnji Štab TO općine Dugo Selo čine:
Stjepan Bertek – zapovjednik, Mladen Nikšić – operativno-nastavni poslovi, Branko Vlahović – organizacijsko-mobilizacijski poslovi, Tomislav Bešlić – pomoćnik za logistiku, Anđelka Kulaš – referent općih poslova, a osim nabrojenih djelatnika, niz zadaća od posebnog povjerenja obavljali su: Berislav Rajković, Neven Ivak, Božo Jakopović, Nikola Tominac, Željko Bajs, Hrvoje Međimorec, Nikola Lisac, Zlatko Varaždinec, Emica Hajrić i drugi.
Dana 17. rujna 1991. godine, Krizni štab donosi odluku da zapovjedništvo TO preuzme rukovođenje i zapovijedanje svim oružanim sustavima na području općine Dugo Selo, i da u taj sustav uklopi i sve ostale postrojbe koje će pristići, te da se od tada i formalno preimenuje u Zapovjedništvo obrane Dugog Sela. Time je uvelike poboljšana koordinacija i učinkovitost cjelokupne obrane.
Osnovna taktička zamisao Zapovjedništva obrane, bila je da se nakon postavljanja zapreka, PP i PT mina, ljudstvo skloni u čvrste objekte (zaklone), otkuda može s najmanje rizika bojno djelovati po pješaštvu u pratnji tenkova, što bi agresora trebao odvratiti od daljnjih pokušaja nasilnog probijanja iz kruga vojarne. Da bi se to moglo realizirati, čekalo se na dostavu PT mina, koje stižu 18.08. (250 komada). Inženjerija TO koju tada vode načelnik inženjerije Boris Harcet i zapovjednik voda Ivan Baričević na brzinu obučavaju ljude u rukovanju minama i one su potom u najkraćem roku raspoređene po predviđenim punktovima. Inženjerci, koji su vrlo profesionalno odradili ovu zadaću, odazvali su se na poziv Zapovjedništva obrane 100%, što je bilo za svaku pohvalu, budući da je njihovo angažiranje u tom dijelu bilo od iznimne važnosti.
Bertek ističe i ulogu Lovačke satnije (formirane u okviru Lovačkog saveza Dugo Selo), pod zapovjedništvom Krunoslava Novaka, koja je poslije predaje skladišta Prečec našima snagama preuzela barikade i tu dužnost časno i savjesno izvršila. Ova satnija ustrojena je nakon upute o uključivanju lovaca u postrojbe Narodne zaštite, izdane od predsjednika Lovačkog saveza općine, dr Ivana Horvatića, 26.08.1991. godine.
Budući da je nedostatak naoružanja na barikadama i punktovima obrane bio ozbiljan problem, Krizni štab je donio odluku da se od dragovoljaca (koji su u međuvremenu postali pričuvni pripadnici MUP-a) formira 2. samostalna satnija TO naoružana mahom automatskim puškama (»kalašnjikovima«) uz nešto sredstava za POB (protuoklopnu borbu). Tako je formirana prva »vojarna« TO Dugo Selo, najprije u barakama tvornice »Gorica«, pa potom u sličnim objektima poduzeća »Gortan«, sa zapovjednikom Vladimirom Erjavcem. Ova satnija je na borbenim položajima bila do 14. rujna 1991. godine.
Nakon pada skladišta Duboki Jarak (kod Sesveta), dugoselska obrana konačno dobija znatnije količine naoružanja i streljiva, te se pristupa mobiliziranju dodatnih pričuvnih snaga. Budući da je najveći dio ljudstva bio sasvim neobučen za protuoklopna sredstva (RB, OSA, ZIS), pristupa se pokaznim ciljanjima i edukaciji, u čemu se svojom stručnošću i zalaganjem ističu Zlatko Varaždinec i Drago Petrlić.
U svome prilično opširnom prikazu, zapovjednik Stjepan Bertek daje i čitav niz drugih važnih detalja vezanih za djelovanje TO i pratećih službi.
- nastavlja se -
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
Foto: 1. UCM
Autor: Zlatko Pinter
