PRESS
Piše: Helena Krmpotić
Mediji posljednjih dana intenzivno izvještavaju o nekoliko napada na žene u Zagrebu od strane arapskih izbjeglica koji u hrvatskom glavnom gradu traže politički azil. Incidenti koji su se dogodili podijelili su javnost na one koji smatraju da napadače treba vratiti u Siriju i ne dopustiti im život u našoj zemlji i one koji ne vide ništa sporno u tim napadima, ističući kako se takve stvari događaju i nemaju nacionalni predznak.
O ženama koje su napadnute nismo ništa mogli doznati, niti jedan medij nije prenio ni slova o njima, nikakvu njihovu izjavu niti reakciju.
...
I dok lijevi mediji ističu kako je O.K. šutjeti o silovanim ženama u Hrvatskoj ali ne i kada to rade arapske izbjeglice, desni mediji naslađuju se s temom i upiru prstom u sve one koji su dozvolili ulazak toliko velikog broja izbjeglica u Hrvatsku. Rekli smo vam, tvrde. Isto se događalo i u Švedskoj i Njemačkoj, zemljama koje su također zabilježile brojne napade na žene i pokušaje silovanja.
Istodobno, silovane žene u Domovinskom ratu nisu ni danas a ni prije tema u dnevnim novinama i nacionalnim televizijama. Potresna svjedočanstva tih žena koje opravdano možemo zvati stradalnicama Domovinskoga rata rijetko dopiru do ušiju šire javnosti, a same žrtve do danas nisu dobile nikakvu zadovoljštinu za zločine koji su im se dogodili.
U agresiji na Hrvatsku nitko nije ni osumnjičen a kamoli osuđen za ove gnjusne zločine, a država je ostala imuna i na pokušaje nekolicine udruga proizašlih iz Domovinskoga rata da im se osigura barem kakva-takva odšteta i kompenzacija za sve što su prošle. Te žene su i danas stigmatizirane i rijetko istupaju u javnosti, iako trebaju imati jednaki status kao i sve žrtve Domovinskoga rata.
Toleranciji na nasilje nad ženama svjedočimo godinama. Brojne nevladine organizacije koje dobivaju milijune iz državnog proračuna zapravo su aparatura određene političke opcije, bez želje da se uistinu bore za prava žena i otvaraju ove mučne teme u javnosti. Istodobno pokušavaju "popeglati" imidž izbjeglica ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj Europi, iako svjedočimo skoro svakodnevno brojnim napadima, divljanjima i zvjerstvima od strane onih koje smo primili raširenih ruku u svoje domove.
Žene se danas boje više nego ikada za svoju sigurnost i doista imaju razloga za to.
Napad na ženu i njezinu intimu nešto je najstrašnije što joj se može dogoditi. Poniženje zbog onoga što joj se dogodilo u njoj ostaje tijekom cijeloga života, a javnost, institucije i država joj samo otežavaju pomiriti se sa tom strašnom traumom i prihvatiti zločin koji joj se dogodio.
Kada napadače na ove dvije žene u Zagrebu osudimo na višegodišnje kazne zatvora bez obzira je li riječ o Hrvatima ili arapskim izbjeglicama, dati ćemo jasnu poruku što mislimo o zlostavljanju žena. Kada silovanim ženama u Domovinskom ratu iz proračuna osiguramo sredstva koja bi im pomogla u životu i koja bi služila da im barem na neki način kompenziramo strahote koje su prošle - izrazit ćemo mišljenje što mislimo o njihovim napadačima. Kada procesuiramo zlostavljače žena u agresiji na Hrvatsku i tražimo njihov kazneni progon - pokazujemo nultu stopu tolerancije na ovaj gnjusan zločin.
Od toga trenutno nema ništa.
Ta tema nikada nije bila na sjednici niti jedne Vlade, a za pretpostaviti je da će se sa žrtvama nastaviti loptati brojni političari, predstavnici nevladinih organizacija i resorni ministri.
Silovane žene u Domovinskom ratu zaslužile su spomenik u središtu svih gradova u Hrvatskoj. I javno dostupna imena njihovih napadača. To je početak ispravljanja višegodišnjih nepravdi nad svim žrtvama. Dok to ne shvate političari nećemo se maknuti dalje od prepucavanja po medijima i društvenim mrežama.
Photo: UCM
Autor: Helena Krmpotić
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
