PRESS
Piše: Helena Krmpotić
Zakasnili smo sa svime, a to uključuje i u konačni obračun s komunističkim mentalnim sklopom
Nakon višemjesečne agonije, javnost je danas konačno doznala razmjere kraha poslovnog carstva Ivice Todorića te stanje gubitka u Agrokoru.
Koncern je natukao više od 7 milijardi duga a nitko, pa ni posebni povjerenik, nije objasnio što će se dogoditi s 60 tisuća radnih mjesta nakon što većina njihovih poduzeća završi u stečaju ili bude prodana za 1 kunu drugom vlasniku.
...
I dok se zabavljamo mailovima ministrice gospodarstva Martine Dalić i navodnim prijetnjama koje je upućivala prvom čovjeku Agrokora, ispod radara nam prolaze neke sasvim druge teme, koje veze s ovom Vladom i vodećom kompanijom u zemlji nemaju.
Iz Hrvatske je tako, prema najnovijim istraživanjima, iselilo novih 30 tisuća ljuda, većinom radno sposobnih mladih ljudi srednjeg i visokog obrazovanja, u dobi od 25 do 37 godina. Brojka onih koji su iz zemlje pobjegli tako se penje na 300 tisuća, iako je broj onih koji su negdje u Europi "na crno" zasigurno još i veća. Banke su istodobno krenule s prodajom dugovanja 330 tisuća blokiranih u zemlji trećim osobama, pa se može očekivati nova rasprodaja hrvatske imovine, povećan broj samoubojstava te novi egzodus Hrvata u zemlje Europske Unije.
Istodobno, hrvatska Vlada korača dobro poznatim stazama, bez prevelikih iznenađenja u nepotističkom zapošljavanju, netransparentnom vođenju države i nepopularnim političkim odlukama nauštrb većine ljudi u zemlji.
I dok se mi zabavljamo brojkama i minusima, danas nitko ne govori o milijunima uloženima u hrvatsku poljoprivredu, nedostatku osnovnih namirnica u zemlji koje moramo uvoziti iz drugih zemalja, sve većem broju ljudi koji odlazi iz zemlje te nemogućnosti jasnog određivanja ključnih problema hrvatskog gospodarstva i ekonomije.
Kao da više nitko ni ne vodi brigu kako će se ova zemlja izvući iz krize i na koji način pomoći građanima ove zemlje. Dapače, pučka pravobraniteljica s malih ekrana mladima poručuje da uče jezike i bježe iz Hrvatske, a tema otvaranja novih radnih mjesta i kapitalnih investicija je raritet o kojem eventualno nešto možete čuti na kavi dvojice iskusnih ekonomskih stručnjaka u kvartovskom kafiću.
Ekonomska stabilnost zemlje veže se isključivo uz političku stabilnost, a političke stabilnosti Hrvatska nema. Onaj kome to nije jasno očito ne razumije tržište, gospodarstvo i neoliberalni kapitalizam, pa sukladno tome, ni zašto jesmo tu gdje jesmo.
Kada u zemlji u kojoj vam je svaki treći radno sposoban građanin u blokadi (što ne postoji niti u jednoj drugoj zemlji Europske Unije), kada nemate neovisni pravosudni sustav, kada korupcija vlada u svim porama društva i kada ne možete dobiti posao zahvaljujući svome znanju i kompetencijama - onda u tom cijelom mišungu svega i svačega, dobivate stanje kakvo danas imate u Lijepoj našoj.
Bez ideja, bez napretka i bez slobode.
Iako postoje pokušaji, poput ovog posljednjeg debakla o preseljenju Europske agencije za lijekove iz Londona u Zagreb; Hrvatska se, još od Jugoslavije, nije pomakla s mrtve točke.
Tranzicija, u kojoj smo realno, mogli biti posljednjih 19 godina, u Hrvatskoj se još nije ni dogodila. Zakasnili smo sa svime, a to uključuje i u konačni obračun s komunističkim mentalnim sklopom, koji je glavni uteg pokretanja ove zemlje i ovoga naroda u nekom pozitivnom smjeru. Kada govorimo o tome da nas je pretekla i Rumunjska i Bugarska, danas se ljutimo jer nam afrički biznismen za Hrvatsku napiše da je riječ o Africi, samo sa strujom. Čovjek ništa nije pogriješio i jasno je, iznenađujuće brzo, detektirao ključne probleme u ovoj zemlji - korupcija, odsustvo pravne države, nepotizam i neznanje.
U sprezi svega toga, od lokalnih moćnika koji tuku žene do državnog vrha u kojem sjede ljudi odgovorni za propast Agrokora (kao da je to neka potrebna referenca za biti ministar u hrvatskoj Vladi) - obrazac je isti - Hrvatsku vode pohlepni, potkapacitirani, bliski politici a nikako stručni, obrazovani i pametni.
I što onda očekujete? Prosperitet? Dobit koja se mjeri u milijardama, posebice kada vam netko pokloni tvrtku ili je kupite za kunu? Najnižu stopu zapošljavanja? Sve je to nemoguća misija.
Tema Agrokora u javnosti i medijima provlačit će se još mjesecima, ali nitko neće objasniti što će se dogoditi s 60 tisuća zaposlenih i padu BDP-a kada ti ljudi završe na cesti. Još je važnije pitanje gdje će oni nakon što se koncern raskomada i preda u nečije druge ruke? Ili je za pretpostaviti kako će i ti ljudi trbuhom za kruhom u neka austrijska skijališta ili restorane po Njemačkoj i Irskoj, kao što je do sada učinilo više od pola milijuna građana.
Konkretnu ideju izlaska iz ove situacije u ovoj državi očito nema nitko. Politika se bavi ustašama i partizanima, gospodarstvenici analizama a vladajući sami sobom. Narod se bavi mišlju kako platiti račune i kako nahraniti djecu, po mogućnosti za što manje novaca i bez ičije pomoći. Rijetki se bave idejom nove revolucije, toliko nužne u svim porama ove zemlje, te konkretnih mjera za spas Hrvatske.
Za sada plovimo u istom smjeru - sigurnoj propasti i bankrotu zemlje.
Možda nekome padne i na pamet da bi trebala postojati odgovornost, kako čelnih ljudi u Agrokoru tako i vladajućih struktura unazad 20 godina za ove brojke predstavljene danas u reviziji poslovanja koncerna. To bi značilo ozbiljnu i neovisnu istragu svih strana uključenih u ovaj prvorazredni skandal, od Vlade, Agencije za nadzor, HNB-a te čelnika Agrokora.
Photo: UCM
Autor: Helena Krmpotić
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
