RATOVI
Ratovi: Svjedočanstva hrvatskih bojovnika
Dani kada je mladost imala samo pušku u ruci i krunicu oko vrata
„Poznavati Dražena Horvat znači biti bogat životom jer je toliko zračio pozitivnošću, dobrotom i mnogim, mnogim vrlinama“, prva je rečenica Ivice Šafarića – Ninje u intervjuu u kojem mi je ispričao ratni put Dražena Horvata.
Sjeća ga se svaki dan, a na pomisao o njemu drugačije nego obično mu zaigra srce. S razlogom. Bili su veliki prijatelji. Dražen je bio neopisivo dobar čovjek. I ne priča Ninja o njemu toliko lijepo samo jer ga više nema. Već dugo ga nema. Ali stvarno je čast poznavati takvog čovjeka. Rijetki su tako voljeli život. Voljeli ljude. Voljeli širiti osmijeh.
...
Ivica nam je ispričao same početke ratnog puta Dražena Horvata. No, nažalost i kraj njegovog života.
Na pitanje kakav je bio Dražen, Ivica nije rekao mnogo, ali rekao je sasvim dovoljno.
"Dražen je dolazio iz malog podravskog mjesta Kozarevca. Kako se kaže… ''mrava ne bi zgazio'', a opet je među prvima otišao dragovoljno se prijaviti za sudjelovanje u obrani naše Domovine. Ne moram puno govoriti. On je nakon mnogih teških situacija u ratu, gledanja na ranjene suborce, kako ginu, umiru od prevelikih ozljeda… jednom prilikom na neprijateljskim položajima, tijekom same akcije izjavio: 'Da barem mogu iz svoje strojnice ispaljivati cvijeće na neprijatelja'.
Baš u to vrijeme je i zavolio djevojku. I znao je da ljubav ne bira. Jer baš u to vrijeme kad se u ratu borio za svoju Domovinu, on je zavolio djevojku pravoslavne vjere. Nije mu bilo važno tko si, od kuda dolaziš ili kako izgledaš. Bilo mu je važno da si čovjek."
Kada je Dražen otišao u rat? Na kojim položajima je bio i kako završava njegov ratni put?
„Kao mladić sa 21. godinom dragovoljno se prijavljuje u policijsku stanicu Đurđevac početkom 1991. godine. U travnju odlazi u Vinicu na obuku i postaje pripadnik Jedinice za posebnu namjenu.
Ubrzo sa postrojbom odlazi na prvi teren u Erdut gdje sa svojim suborcima osigurava lokalna naselja i osigurava Državnu granicu. Dana 2. svibnja 1991. godine ima prvo vatreno krštenje napadom neprijatelja na policajce u Borovom selu.
Neugodan osjećaj zbog prvih fijuka metaka Dražena nije pokolebao. Sa svojim osmijehom kojeg je uvijek nosio sa sobom, nastavio je s postrojbom braniti i stvarati našu Domovinu.
Povratkom u Zagreb Draženovu postrojbu smještaju u bazu Trstenik gdje mu nude potpisati ugovor u sastav ZNG. Ne dvoumeći se potpisuje i postaje pripadnik 1. pb, 2. gardijske brigade. Ubrzo tu istu postrojbu upućuje se na teren u Ljubovo.
U svim standardnim zadaćama odbijanja neprijateljskog napada na njegovu bazu sudjeluje aktivno i borbeno. Ubrzo poslije napada pomaže suborcima koji su upali u zasjedu. Neprijatelj nanosi prve smrtno stradale i ranjene bojovnike. Dolaskom u bazu Trstenik ubrzo ga upućuju na Banijsko ratište, u mjesto Viduševac. Savjesno i odgovorno obavlja sve date zadaće, ali kada je bilo potrebe javljao se za sve dobrovoljne akcije. Na svim terenima pokazuje svoju borbenost i dobrotu te savjesno i profesionalno obavlja sve date zapovjedi.
Osiguravajući i braneći grad Petrinju stječe sve veće povjerenje zapovjednika gdje mu dodjeljuju dužnost zapovjednika desetine. Padom Petrinje po zapovjedi odlazi na osiguranje civila i Hrvatskih bojovnika na most Pokupsko.
Početkom listopada odlazi na teren Dumače gdje izviđanjem njegova 1.ps zauzima položaje u selu Farkašić. U toj veličanstvenoj obrani Dražen daje veliki doprinos. Drugog dana nakon napada radi se protunapad Draženove postrojbe s velikim i pozitivnim učincima.
Već 22. listopada 1991. godine kreće se u napad na neprijateljske položaje. Tijekom dana oslobađa se nekoliko hrvatskih sela. U večernjim satima Dražen sa svojom postrojbom približava se neprijatelju na nekoliko metara.
Bio je to žestoki okršaj. I tužan, također. Neprijateljska ručna bomba i metci usmrćuju i gase jedan mlad život. Taj dan bio je poguban za mog velikog prijatelja.
Tog prokletog dana poginuo je Dražen Horvat."
Odlaskom Dražena, njegova postrojba, ali i cijela Hrvatska gubi jednog malog, no velikog čovjeka koji je pokazao što znači voljeti Domovinu.
foto: DPCM
Autor: Lorena Tulić
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
