RATOVI
RATOVI: Svjedočanstva hrvatskih bojovnika
Policajci su živjeli u nehigijenskim uvjetima u utvrđenima položajima - bunkerima duž linije razgraničenja, a u potpunom mraku, bez grijanja, u stalnoj opasnosti od snajpera, bombe, noža i četničke zasjede.
Nikola Ivkanec, hrvatski branitelj, u Domovinskom ratu bio je zapovjednik PP Čazma, kasnije PP Pakrac. Svojim svjedočanstvima želi "dati svoje viđenje ratnih događanja čiji sam sudionik bio kao policijski službenik".
"Cilj mi je prikazati čitateljstvu kroz nekoliko stvarnih likova - hrabrost, odlučnost i žrtvu hrvatskih policajaca, koji su u surovoj zbilji rata uspijevali iznad svega biti ljudi i koji nisu podlijegali niskim pobudama straha, osvete i mržnje prema neprijatelju", kaže Nikola.
...
Dan pravoslavnog Božića 7. siječnja 1993. godine započeo je ranim puškaranjem uzduž linije razgraničenja na koje Hrvatska policija nije odgovarala iz dva razloga.
Prvi je što hrvatskoj strani to UNPROFOR to ne bi tolerirao. Jednostavno smo izbjegli represiji, pojačano osmatrajaući iz sigurnosnih zaklona.
Drugi razlog zašto nismo odgovarali na oružane provokacije bio je u tome što smo znali da je sve to nama dobro poznata igra živaca u neprekidnom psihološkom ratu u kojem smo mi na kraju bili pobjednici.
Bilo je vrlo teško držati pod kontrolom složenu situaciju duljinom linije razgraničenja 42 km, koju čuvaju hrvatski policajci iz 9 Policijskih uprava naoružani samo pištoljima. Policajci su živjeli u nehigijenskim uvjetima u utvrđenima položajima - bunkerima duž linije razgraničenja, a u potpunom mraku, bez grijanja, u stalnoj opasnosti od snajpera, bombe, noža i četničke zasjede.
Začudo, toga dana Božića zatišje je nastalo oko podneva, pretpostavljali smo zbog božićnog ručka - očekujući paklenu noć nakon što četnicima alkohol udari u glavu.
Ta, naoko božićna idila, prekinuta je oko 14:00 sati.
Naime, bez najave, preko kontrolne točke UN, iznenada se našem položaju u centru Pakraca kod Vladikinog dvora počeo približavati razbarušeni četnik s bocom u ruci. Vidjevši što se događa, čazmanski policajac Davor Biruš, ne dvojeći ni sekunde, skočio je na četnika kao pantera i doslovce ga donio u zgradu Policije koja je bila je tu udaljena svega 300 metara od linije razgraničenja. UNPROFOR se nije ni stigao snaći pa je lovina bila u našoj mreži.
Odmah je s jedne i druge strane linije razgraničenja počeo pakao: vika, galama, zaglušujuća pucnjava i tutnjava kanadskih oklopnih vozila koja blokiraju zgradu PP Pakrac s 5 oklopnjaka, a s ostalih 5 oklopnjaka uputio se prema linij razdvajanja, u susret četnicima. Odmah smo podigli bojnu gotovost na najvišu moguću razinu duž čitave linije dodira.
Prva zamisao je bila da lovinu izvučemo iz UNPA zone i predamo ga vojnim istražiteljima u Bjelovaru. Međutim, zbog oklopne blokade kanadskog bataljuna to više nije bilo moguće bez oružanog incidenta. Incident se nije smio dogoditi zbog jasnih zapovijedi iz Zagreba.
Imao sam osjećaj da smo postali sami zatočenici u vlastitoj policijskoj zgradi.
Kao moguće rješnje novonastale situacije, preostali su nam samo pregovori s Kanađanima, pripadnicima Plavih kaciga. Kako su Kanađani ostali na svom tvrdom stajalištu, od deblokade zgrade nije bilo ništa. Zbog obostrane opasnosti od prijetećeg općeg srpskog napada, postignut je kompromis da ćemo se zajednički braniti i na brzinu smo razradili taktiku.
U tim smo okolnostima započeli kriminalističku obradu uhvaćenog četnika i doznali da u rukama imao krupnu zvjerku - majora Bezbednosti Mladena Babića, zvanog Mlađo.
Srpska je strana odmah po događaju počela bojno djelovati duž linije razgraničenja i ultimativno prijetiti da će majora osloboditi silom. Na njihove ultimatume mi smo posredstvom UNPROFOR-a postavljali zahtjev tražeći naše nestale, a na prvome mjestu dr. Šretera.
Bila je to pat - pozicija koja je prekinuta kada su se u pregovore umiješale više razine s konkretnim uputama. Dogovorena je razmjena sa srpskom stranom.
Razmjena je realizirana posredstvom UNPROFOR-a točno u ponoć, po mrklome mraku iz ruke u ruku na liniji razdvajanja.
Za majora Babića srpska strana je oslobodila iz glinskog zatvora dvojicu pripadnika Hrvatske vojske. Jedan je od njih bio visoki časnik, a drugi ranjenik u glavu kojemu je rana bila zašivena žicom, pa je hitno prebačen u bolnicu.
- nastavlja se -
foto: 1. DPCM/Nikola Ivkanec
Autor: Hrvoje Horvat
Izvor: DPCM/"Moja sjećanja, Domovinski rat '91.- '95", Nikola Ivkanec
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.