Open menu
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

RATOVI

SVJEDOČANSTVA HRVATSKIH BOJOVNIKA
"Sve je taj dan stalo, a srce mi krvarilo... nema više Zdravka"
HOS-ovac DAMIR MARKUŠ - KUTINA

Damir Markuš

 

RATOVI: Svjedočanstva hrvatskih bojovnika

 

 

Od nas šest, tri su bila teško, a dva lakše ranjena, svi od iste granate...

 

 

Damir Markuš

 

Vukovarski branitelj, HOS-ovac Damir Markuš, suborci diljem Hrvatske poznaju ga pod nadimkom Kutina, dobivenom prema rodnom gradu iz kojeg se kao 23-godišnjak, radnik Petrokemije, najprije prijavio u MUP-ovu jedinicu za posebne namjene te ubrzo potom pristupio HOS-u.

 

U pomoć gotovo već opkoljenom gradu tada je stigao jedinim putem: koridorom kroz selo Bogdanovce pa kroz polja kukuruza do Vukovara 27. rujna 1991. godine.

...

Premda su iza sebe imali iskustvo s bojišnica na Kordunu, Banovini, iz osvajanja vojarni, i premda su stigli bez ikakva iskustva u gradskoj borbi, trebalo im je samo četiri dana da savladaju teren.

Sve što se tih dana o njima moglo čuti bilo je ravno znanstvenoj fantastici. Da su prošli obuku sličnu onoj u Legiji stranaca, da su najbolje opremljene jedinice u Hrvatskoj, da su strojevi za ubijanje, da kad jednom krenu, neće stati do Zemuna, da ta vojska sluša samo Paragu... Dvadeset i pet godina kasnije posve je jasno da su sve to bile neistine u kombinaciji s mistifikacijom koja i danas prati nikad dovoljno rasvijetljenu priču o ulozi HOS-a u Domovinskom ratu.

Jedan od najtežih vukovarskih trenutaka za Damira Markuša bio je gubitak prijatelja, suborca i kuma Zdravka Bezuka. Zdravko Bezuk teško je nastradao u obrani Vukovara, a od posljedica ranjavanja preminuo je dan poslije.

- sadržaj se nastavlja -

 

 

Nas pet ranjeni smo od jedne granate

„Kako se bližio kraj, bilo je sve više teških trenutaka. Meni osobno ipak je bilo najteže kada je moj kum Zdravko Bezuk bio teško ranjen 9. listopada na Drvenoj pijaci, u borbama koje su se vodile po cijelom Sajmištu. Nakon dojave da je najteža situacija kod Tekstilne škole, nas petorica uputili smo se pomoći našima na toj bojišnici. Bilo nas je troje u autu, ja sam bio na zadnjem sjedalu, a uz mene su bili složeni ”molotovljevi kokteli”. Dvojicu ispred mene prvi put sam uopće vidio. Zanimljivo, ta me dojava zatekla u bolnici, jer sam bio na obradi nakon ranjavanja.

Zamolio sam dvojicu naših da nas prevezu na što su i pristali. Sa mnom je bio i Igor, Zagrepčanin, prijatelj kakvog treba tražit, često smo snajperima odlazili i vraćali se čitavi. No, Igor je prije mene otišao s još jednim našim, Kitarom, a ja sam krenuo malo kasnije s dvojicom u ”fićeku”. Već smo bili blizu punkta, kad smo na križanju primijetili Igora i Kitaru, te stali da izađem i da im se priključim”, vrlo detaljno opisuje Markuš koji i danas, nakon toliko godina, nosi određeni teret krivnje jer se u Kutinu vratio bez kuma:

„Čim smo stali primijetili smo Zdravka kako nam prilazi i maše. U tom trenutku je pala granata točno između nas. Najteže je stradao upravo Zdravko, lijeva noga i trbuh jako su krvarili. Nas trojica u autu također smo ranjeni. Njih dvojica naprijed bili su ranjeni po leđima i nogama, a ja odozada u glavu. ”Kokteli”, koje mi je spremio „Mađar” (Horvat), srećom nisu aktivirani. Kitara je također ranjen, jedino je Igor, koji je bio s njim, ostao neozlijeđen.

Od nas šest, tri su bila teško, a dva lakše ranjena, svi od iste granate. Užas. Dok sam se nekako iskobeljao van, Igor je već pomagao ranjenima izvan auta. Uvukli smo se u garažu, na koliko toliko sigurno mjesto od granata koje su povremeno i dalje padale. Bili smo blizu neprijateljima, koji su čuli auto i granatirali to područje… Tako smo i stradali”.

- sadržaj se nastavlja -

 

Damir Markuš

 

 

Zdravkova smrt

Markuš je opisao i dodatnu bol koju je osjetio kad je shvatio da je njegov kum poginuo pokušavajući ga upozoriti na opasnost od paljbe:

„Odnekud se pojavio autom Pipac, sam Bog ga je poslao, pa su najteži ranjenici prevezeni u bolnicu. Tu noć Zdravku su amputirali nogu, zbog teških i velikih rana, a ja dalje nisam mogao biti u bolnici jer to je za mene bio kraj. Kako će on bez jedne noge, kako će kući, kako ću ja bez njega, misli su letjele. Otišao sam u jedan stan razmišljajući o Zdravku, ne misleći se vratiti na položaj, jer, kako bez njega. Nažalost, Zdravko je drugi dan od posljedica teškog ranjavanja umro u bolnici. Šok, nevjerica, bol. Kasnije smo saznali kako je punkt kojem smo išli u pomoć pao. Nismo znali. Zdravko nam je prilazio da nas upozori, da ne idemo tamo i tako nas je spasio, jer došli bi im u ruke.

Prije tog kobnog 9. studenoga već sam bio ranjavan dva puta, a jednom sam okrznut. Kako kum Zdravko i ja nismo bili na istom položaju, kad god sam bio ranjen, on bi došao do mene i rekao da pazim na sebe, jer ako poginem, kako će on kući bez mene. Dao mi je jedan mali crveni nožić, za sreću. I danas ga imam. Na kraju sam ja morao kući bez njega, često se toga sjetim. Bio je stariji od mene i osjećao se odgovornim za mene. Kao klinac, susjed, često sam dolazio k njemu i njegovoj braći, od kojih su dvojica također sudjelovala u Domovinskom ratu. Taj isti dan, ranjeno je još nekoliko hosovaca na položaju kod Pionirske ulice. Užas.

- sadržaj se nastavlja -

 

Damir Markuš

 

To je bilo najteže iskustvo u mom životu

Sve je taj dan stalo, a srce mi krvarilo. Nema više Zdravka. Petar je shvatio da sam u ”frci” i došao me izvući i vratiti na položaj. Govorio mi da idemo dalje, zbog nas, zbog Zdravka. No, nisam mogao. Petar mi je zato, seljački rečeno, odvalio šamar i tim potezom me vratio u realnost. Mogu slobodno reći, da toga nije bilo, pitanje je kako bi se dalje odvijao moj put. Vratio sam se na položaj Igoru, Paši, Samoborcu i ostalima, malobrojnima ali upornima i nepokolebljivima. Tamo na liniji nisam imao vremena za oplakivanje, borbe su učestale, borbe za sirovi opstanak. Ipak, svakoga dana, bar na trenutak, sjetio bih se da nema kuma… Kume moj, počivaj u miru”, riječi su kojima je svoje završio svoje prisjećanje Damir Markuš.

 

Po Zdravku Bezuku, poginulom heroju HOS-a i bivšem igraču NK Dinamo iz Kutine, ime je dobio i sportski park.

Na spomen ploči nalazi se grb HOS-a i križ…

 

Zdravko Bezuk

 

 

 

foto: 1. DPCM/Fb (Damir Markuš)

Svjedočanstva hrvatskih bojovnika

 

 

 

 

Autor: Snježana Vučković

 

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

Svjedočanstva hrvatskih bojovnika

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 208 gostiju i nema članova online

A- A A+
Srbija će ove godine morati priznati Kosovo?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

Nove objave

Open menu
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com