U VIHORU RATA
U vihoru rata
Dok se u njima susjednoj, također ratnoj Hrvatskoj, obilježavao Dan državnosti, istoga dana građani Prijedora bošnjačke nacionalnosti suočavali su se sa stravičnom činjenicom – srpska vojska bila je odlučna potpuno ih “istrijebiti” kao da nikada nisu živjeli na tim prostorima.
Dan je započeo pucnjavom i granatiranjem, a nastavio se upadima u kuće Bošnjaka koji su tjerani, pljačkani, tjerani u logore ili na licu mjesta – ubijani:
“Pitao sam prijatelja što se to događa… Rekao je ‘upali radio i sve ćeš znati’. U moju kuću su upali oko 14 sati. Najprije su istjerali mog brata, njegovu ženu i djecu, pa onda na kraju mene. Tražili su da na kuću stavim bijelu zastavu. Pogledao sam na ulicu. Muškarci i žene klečali su sa rukama na vratu. Tada su natjerali mene i moju obitelj da kleknemo”,
ispričao je jedan od svjedoka na sudu u Den Haagu.
Urednika Radio Prijedora odveli u logor
Označivanjem kuća i stanova bijelim zastavama i plahtama najlakše se moglo separirati Bošnjake i Hrvate od Srba, a samim time je postalo jasno i tko će biti opljačkan, silovan ili ubijen. Svi ugledniji Bošnjaci i Hrvati izbačeni su sa svojih radnih mjesta, a u knjizi “Pakao Potkozarja“ navodi se da je ispred ulaza u radio stanicu tog jutra urednik Muharem Nezirević vikao:
“Ljudi pustite me unutra, ja sam urednik Radio Prijedora!” Vojnici su bili na ulazu i nisu mu dali da uđe u zgradu, navodno, nisu ga poznavali. A, samo noć prije je vodio emisiju u kojoj je rekao da neće biti rata. Nakon toga, Nezirević je odveden u logor.
Bijele trake na rukavima nesrba
Nakon toga, Radio Prijedor je 31. svibnja 1992. godine pozvao sve muslimane i Hrvate u gradu na lojalnost i povjerenje prema srpskoj vlasti te da svoje domove, u skladu s tim, obilježe bijelim zastavama ili plahtama, kao i da prilikom kretanja na javnim mjestima na rukavima nose bijele trake.
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice”, kazala je u eter radijska voditeljica.
Masovan zločin, ubijanje žena i djece
A onda je uslijedio pakao… Prijedor je završio kao grad s najviše masovnih ubojstava u BiH nakon Srebrenice. U logoru Keraterm je u noći 24. srpnja 1992. godine, prema zaključku Pretresnog vijeća u predmetu Milomir Stakić, ubijeno blizu 190 zatočenih. U logoru Omarska za samo jednu noć ubijeno je između 200 i 300 ljudi. Dana 20. srpnja 1992. godine u selima Bišćani, Rizvanovići, Rakovčani, Čarakovo i Hambarine ubijeno je nekoliko stotina muškaraca, žena i djece. Nakon ulaska srpskih snaga u Kozarac 26. svibnja ubijeno je više od 700 Bošnjaka.
Prema službenim informacijama iz Udruga obitelji žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora.
Od kraja svibnja do kraja kolovoza 1992. godine u Prijedoru su ubijena 102 djeteta i 256 žena. Najveći broj ubijenih pronađeno je u masovnim grobnicama Tomašica i Jakarina kosa. Tamo su pronađene 842 žrtve.
Drugi upravo čitaju... |
|
foto: Ilustracija (DPCM/Pinterest)
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.