Zadarsko zaleđe: Pakleni udar Gromova na 4000 elitnih srpskih boraca! | Domoljubni portal CM

RATOVI

U VIHORU RATA

Novigrad je bio pred samim padom i tada je u borbu ubačen Boris Jacović sa svojim Mambama

Zadarsko zaleđe: Pakleni udar Gromova na 4000 elitnih srpskih boraca!

U vihoru rata

Nakon 27. siječnja 1993. i okončanja oslobađajuće bitke za Maslenicu i veliki dio okupiranog zadarskog zaleđa i južnog grebena planine Velebit, uslijedio je protunapad pobunjenih srpskih snaga.

On je svakim danom bio sve jači jer su sa prostora cijele tzv. Krajine i bivše Jugoslavije pristizale značajne dobrovoljačke snage.

...

Po srpskim podacima u zaleđe Zadra pristiglo je više od 4000 boraca, tako i elitnih postrojbi poput Arkanovih Tigrova i Vukova s Vučijaka. Pod posebnim udarom bili su selo Kašić i Novigrad.

Boj za Novigrad bio je iznimno važan objema stranama.

Srpska je strana htjela izlaz na more, povratak na „srpski biser Jadrana“, a uostalom Novigrad je bio mjesto čije bi samo zauzimanje imalo značajnu stratešku, ne samo simboličnu komponentu.

Novigrad i okolicu su u teškim borbama oslobodili pripadnici 4. gardijske brigade HV-a, a nakon što srpske snage nisu do 5. veljače 1993. uspjele iznova vratiti Kašić, uslijedio je njihov žestok protuudar na cijeloj novigradskoj bojišnici.

Borbe su trajale danima, Novigrad su teškom mukom branile i pridružene snage lokalnih postrojbi, specijalnih postrojbi GSHV-a (bojna Zrinski), te postrojbi mornaričkog pješaštva, u čemu su se posebnom hrabrošću istaknuli pripadnici mornaričkog pješaštva Vange iz Pule.

Zbog siline napada, Novigrad je bio pred samim padom i tada je na zapovijed zapovjednika 6. OZ Split, brigadira Ante Gotovine helikopterskim desantom u boj uvedena Taktička skupina 2. Gardijske brigade-Gromova, u najvećoj mjeri ustrojenoj od pripadnika 1. bojne te brigade, legendarnih Crnih Mambi, koju je vodio pukovnik Boris Jacović.

Odmah drugo jutro nakon uvođenja snaga u Novigrad, za koji se nije točno ni znalo u čijim je rukama, Jacović je poslao jednu skupinu protunapad ne bi li dobio vremena da osigura položaje za daljnje borbe. Taj sudar bio je obostrano paklen; Gromovima su poginuli zapovjednici Dragutin Naglaš i Vlado Brebrić, a i iz stroja je izbačeno nekoliko najboljih ljudi.

Bio je to uvod u seriju teških borbi u okolici Novigrada, odnosno oko samog gradskog groblja. Borbe su bile svakodnevne, dramatične i teške. Zadnji veliki napad srpske su snage povele 17. veljače, no doživjeli su težak poraz.

Poslije toga, uslijedili su uglavnom topnički napadi, no snage za jedan novi veliki pješačko-tenkovski udar, napadači jednostavno više nisu imali. Novigrad je obranjen, ali cijena za to bila je iznimno visoka.

Ukupno je za obranu tog malog dalmatinskog gradića život položio velik broj hrvatskih branitelja dok je u odlučnom dvotjednom sudaru život izgubilo pet, a teže i lakše je ranjeno 66 pripadnika Taktičke skupine 2. Gardijske brigade HV-a.

Povjesničar Tomislav Šulj istražujući arhivu i prikupljajući materijale za knjigu o ratnom putu 1. bojne 2. gbr našao i ovaj vrijedan novinski članak iz Večernjeg lista:

Novigrad