Zagrebački dragovoljci dali su velik doprinos u obrani Slavonije | Domoljubni portal CM

RATOVI

U VIHORU RATA

Četnici će zasigurno dugo pamtiti 2. prosinca kada su ih "Leteći medvjedići" natjerali u bijeg

Zagrebački dragovoljci dali su velik doprinos u obrani Slavonije

U vihoru rata

Zagrebački dragovoljci

Domovinski rat pokazao je spremnost hrvatskog naroda za obranu svoje opstojnosti.

Među prvim postrojbama koje su stale na branik Lijepe naše bio je i 83. zagrebački dragovoljački bataljun.

...

Nastao je od pripadnika zagrebačke Narodne zaštite i Teritorijalne obrane - domoljuba koji su od samog početka napadaja na Republiku Hrvatsku shvatili da je nužno samoorganizirati se. Počeli su nabavljati i potrebnu vojnu opremu za suprotstavljanje četnicima i JNA.

Izvršno vijeće Skupštine grada Zagreba, pozvalo je 10. listopada 1991. sve dragovoljce na okup na Zagrebačkokm velesajmu i da krenu na bojišnicu koja se tada protezala od Vukovara do Dubrovnika.

Prioritetna zadaća 450 pripadnika te novoutemeljene postroje bio je proboj obruča oko Vukovara preko Marinaca, ulazak u Vukovar i pružanje prijeko potrebne pomoći - od vojnog tvariva i tehnike do humanitarne pomoći za civilno pučanstvo, uključujući i prijevoz ranjenika iz vukovarske bolnice do Vinkovaca i Zagreba.

Dvije satnije polaze na zadaću već 11. listopada i to u smjeru Nuštra a dva dana kasnije druge dvije kreću za Ivankovo. No, razvoj događaja na bojištu pokazuje da, usprkos svim nastojanjima, proboj neće uspjeti.

Dolaskom u Slavoniju, prve dvije bojne se stoga priključuju braniteljima Male Bosne i Slavije u Vinkovcima. Na tom području istočne Slavonije nalazi se već niz manjih dragovoljačkih postrojbi ustrojenih na zagrebačkom području a posebno treba istaknuti dečke iz Sesvetskog Kraljevca pod zapovjedništvom g. Vlade Grujića.

Za zapovjednika svih zagrebačkih dragovoljaca postavljen je g. Petar Lovrić i tako je nastao 83. zagrebački dragovoljački samostalni bataljun po zapovijedi ministra obrane Gojka Šuška.

Gojko Šušak

Ustrojene su tri satnije, prateći vod, te "Leteći medvjedići" - vod minobacača od 120 mm.

Zagrebački bataljun izveo je mnogo uspjelih akcija. Tijekom listopada 1991. 1. satnija brani Nuštar a poslije teških bojeva i obrane od nekoliko kombiniranih pješačko-oklopnih frontalnih napadaja, kada su neprijatelju naneseni golemi gubitci, satnija odlazi u Privlaku na izvršenje novih zadaća. Četvrta satnija već se nalazi u Privlaci te od 15. do 17. listopada iznenada napada četničke položaje u Novim Jankovcima, pri emu uništavaju jedan tenk T-55 i okloopni transporter. Napad je izveden iznenadnom akcijom usred dana, u 11 sati.

Istodobno 3. satnija brani naselja Malu Bosnu i Slaviju u Vinkovcima sve do 3. ožujka 1992. a prateći vod drži položaje u Ulici Bana Jelačića prema Mirkovcima te vrši stalne diverzantske upade u Mirkovce gdje neprijatelju nanosi velike gubitke, uništavajući im komunikacije, utvrđenja te tvarno-tehnička pomagala.

Najuspješnija akcija izvedena je 15. studenoga kada 1. i 3. satnija zaustavljaju neprijateljsku ofenzivu na rijeci Bosut. No, nažalost, selo Nijemci i njegovi branitelji nisu izdržali stalne napadaje. Nakon dvotjednih žestokih borbi 83. bataljun kreće u protunapadaj, prelazi rijeku Bosut, zauzima pedeset zemunica dobro utvrđenih i povezanih rovovima u dužini od tri kilometra.

Četnici će zasigurno dugo pamtiti 2. prosinca kada su im "Leteći medvjedići", a posebice Zoran Beuković i Božidar Spitzer pokazali svu svoju vještinu natjeravši ih u bijeg, te im je moralo biti jasno da ovakve bojovnike ne mogu pobijediti. Operacijom je zapovijedao g. Petar Lovrić, ratni zapovjednik 83. bataljuna uz kojega se posebice istaknuo zapovjednik 4. satnije "Sava", satnik Davor Oršanić.

Zagrebački dragovoljci

Krajem prosinca 1. satnija pod zapovjedništvom g. Ljube Bakmaza zauzima područje Trbušanaca na lijevoj obali Bosuta, što je tada bio prvi oslobođeni teritorij na vinkovačkom bojištu. Osvojena je željeznička postaja Vrapčana, ali poradi nedovoljnih snaga za očuvanje položaja zagrebački dragovoljci su se morali povući.

83. zagrebački bataljun je pokazao kako dragovoljci sa svojim golemim bojnim moralom i poletom, usprkos skromnim sredstvima, mogu činiti velike pothvate. Bataljun je u Vinkovcima ostao do 20. svibnja 1992. godine, ali je u međuvremenu (1. ožujka) za zapovjednika postavljen bojnik Ivan Muić, jer je Petar Lovrić raspoređen na nove dužnosti u obrani Hrvatske.

Većina pripadnika 83. bataljuna je nakon rasformiranja i demobilizacije prešla u druge postrojbe Hrvatske vojske, gdje su nastavili davati doprinos obrani domovine.

Svi ti uspjesi postignuti su maksimalnim zalaganjem svih pripadnika bataljuna, a veliku pomoć pružali su im gradska tijela i njihovi čelnici, te građani koji su moralno i tvarno stali uz ove hrabre dečke.

U postrojbi je tijekom Domovinskog rata 1991.-1992. poginulo deset dragovoljaca.

Drugi upravo čitaju...