21. veljače 1848. objavljen je Komunistički manifest - temeljni dokument zločinačke ideologije | Domoljubni portal CM

POVIJEST

SVIJET KROZ POVIJEST

Što je svijet dobio pojavom ove ideologije, o tomu najbolje svjedoče rijeke krvi i preko 150 milijuna mrtvih diljem svijeta, teška stradanja stotina milijuna onih koji su mučeni...

21. veljače 1848. objavljen je Komunistički manifest - temeljni dokument zločinačke ideologije

Svijet kroz povijest

"Postoji samo jedno sredstvo da se skrate, pojednostave

grčevi starog društva: krvave porođajne muke novog

društva - revolucionarni teror"

Karl Marx

Prije točno 172 godine (21. veljače) 1848. godine, objavljen je Komunistički manifest - temeljni dokument zločinačke ideologije koja je pod krinkom "borbe za socijalnu pravdu", "jednakost" i "svijetlu budućnost čovječanstva" uzrokovala najveću klaonicu u povijesti ljudskog roda.

Napisali su ga godinu prije (1847.) teoretičari komunizma, Karl Marx i Friedrich Engels.

...

Najkraće rečeno, u njemu se iznosi koncept vladavine proletarijata koji radi postizanja socijalne pravde ima pravo nasilno srušiti i uništiti kapitalistički poredak, a što se u konačnici treba odigrati u cijelom svijetu metodom permanentne revolucije koja će zahvatiti sve zemlje. Dakle, u pitanju je globalna revolucionarna koncepcija koja podrazumijeva silu kao osnovno oruđe za postizanje ciljeva. Poslije provedene svjetske revolucije, započet će novo doba u kojemu neće više biti nepravde, a u perspektivi će zavladati i opća (idealna) jednakost u tzv. besklasnom društvu (nakon što pobjedom proletera budu uništene sve druge klase). Tu su utopističku obmanu svojim životima platile stotine milijuna ljudi.

Pravu narav i ciljeve komunističke ideologije sažeo je sam Marx u dobro poznatu definiciju:

"Postoji samo jedno sredstvo da se skrate, pojednostave grčevi starog društva: krvave porođajne muke novog društva - revolucionarni teror".

U ime čovjeka i za njegovo dobro, u mnogim je zemljama uspostavljen zločinački sustav koji se hranio krvlju i leševima. U ime jedne klase, ubijalo se sve koji joj nisu pripadali, u ime "novog čovjeka" i "novog svijeta" destruirano je sve postojeće - a na kraju je dolazilo do krvavih obračuna i među samim komunistima.

Masovni teror i strah bile su osnovne poluge koje je koristio ovaj sustav čija je praksa uvelike nadilazila sva zla s kojima se svijet do tada sreo tijekom svoje povijesti.

Kako bi skrili prave namjere - koje su se sastojale u strahovladi jedne povlaštene parazitske klike nad porobljenim podanicima - komunisti su se služili brojnim floskulama, ali sve je izašlo na vidjelo tijekom njihovih revolucija i nakon njih, kad su se režimi koji su uspostavljeni pokazali u pravom svjetlu.

Samo u dvije vodeće zemlje komunizma pobijeno između 100 i 120 milijuna ljudi i to tako da su organizirano i masovno istrebljivane čitave socijalne, etničke ili vjerske skupine - ubojstvima ili izlaganju gladi i nemogućim uvjetima opstanka. Posebno je na udaru bio građanski sloj, a neselektivna primjena nasilja prema svima koji nisu spadali u njihov tabor ostala je jedna od temeljnih značajki komunizma i njegove revolucionarne prakse.

Pri kraju Komunističkog manifesta piše:

"Komunisti s prezirom odbijaju prikrivati svoje poglede i namjere. Oni otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim obaranjem čitavog dosadašnjeg društvenog poretka. Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom. U njoj proleteri nemaju izgubiti ništa osim svojih okova. A imaju dobiti čitav svijet. "

(Vidi: https://www.radnickafronta.hr/files/komunisti%C4%8Dki%20manifest.pdf; stranica posjećena 21.2.2020.)

Što je svijet dobio pojavom ove ideologije, o tomu najbolje svjedoče rijeke krvi i preko 150 milijuna mrtvih diljem svijeta, kao i teška stradanja stotina milijuna onih koji su mučeni, izgladnjivani i zlostavljani u komunističkim kazamatima - od SSSR-a preko Kine, Sjeverne Koreje, Kambodže i Kube do istočne Europe.

Europa i civilizirani svijet su već odavno odbacili i osudili zločinački komunistički sustav kao jedno od najvećih zala XX stoljeća, stavljajući ga u istu ravan s nacizmom, ali mi u Hrvatskoj još nismo doživjeli to da se konačno počnu primjenjivati rezolucije Vijeća Europe i Europske unije (koje se donose od 1996. godine do danas), iako smo kao članica ovih asocijacija obvezni poštivati ih i provoditi.

To je žalosna činjenica koju moramo uvijek isticati - upravo zato što se ova dokumenta kod nas u cijelosti ignoriraju i prešućuju.

Drugi upravo čitaju...