DUHOVNOST
Bicikl i Bula Matari
"U rujnu 1876. godine Leopold, kao poznati pobornik istraživanja Afrike i član mnogih geografskih društava, sazvao je pod svojim pokroviteljstvom međunarodnu konferenciju geografa u Bruxellesu. Prisustvovale su delegacije znanstvenih udruženja iz Britanije, Francuske, Njemačke, Austrije, Italije i Rusije." (Peter Forbath: Rijeka Kongo, Opatija 1982., str.326.)
Divan čovjek. Belgijski kralj Leopold II. ( 1835.-1909. ) međunarodnom prevarom osnovao je privatni posjed u bazenu rijeke Kongo pod imenom Međunarodnog udruženja za Afriku.
Belgija je divna kršćanska zemlja. Imaju zastavu koja više pristaje afričkim zemljama: crna-žuta-crvena. Znaju oni zbog čega. Neki izvori "preskaču" taj dio mračne povijesti, vrijeme enormnog bogaćenja iz kolonije Kongo.
"Odsječene ruke… i odsječene glave… ratnika… djevojaka i male djece… služile su vojnicima Force Publique (osobna vojska Leopolda II. sastavljena od međunarodnih kriminalaca i domorodaca ljudoždera, op.vl.)… kao dokaz da obavljaju svoj posao, da zaista ubijaju ljude koji ne ispunjavaju kvote isporuke gume…najstrašnije je bilo to da su ruke često bile odsijecane živima." ( str.370. ). Sve je to zbog veće potražnje bicikala. U Kongu je na taj način ubijeno najmanje 5 000 000 ljudi. Genocid iz Bruxellesa nikada nije kažnjen. Leopolda su smatrali drugorazrednim vladarom.
Bula Matari ("Razbijač stijena"), titula koju je dobio istraživač Henry Morton Stanley, dobronamjerni plaćeni istražitelj i nasljednik legendarnog istražitelja Afrike Davida Livingstonea, jer je "prvi uzeo teški čekić i počeo razbijati stijene…" radi izgradnje cesta. Nažalost, ta je titula kasnije postala istoznačnica za zlu vladavinu "…za guvernere i upravljače strašne Leopoldove kolonije… ." (str. 338.)
Belgija je jedna od osnivačkih članica Europske unije i NATO-a. U glavnom belgijskom gradu Bruxellesu sjedište je tih dviju organizacija.
Svi mi imamo "putra na glavi". Mnogi ljudi smatraju da im je veza s drugim ljudima važnija nego veza s Bogom. Ili veza s bogatstvom. Kad padneš u grijeh učinio si strašnu stvar, a cijena toga je smrt. Po oslobađanju od grijeha Bog nam daruje vječni život. Pokaj se i ispovijedi svoje grijehe! Tako Bog otvara nebo. Otkupljeni smo po dragocjenoj krvi Sina Božjega. To otkupljenje čeka da ga uzmeš.
"Ljubomora i želja da se vlada, podredi i postavlja zahtjeve, omalovažavanje, oduzimanje slobode, ranjavanje, činjenje bijednim, kontroliranje i ravnodušnost isprepletene su strasti koje su vladale svakodnevnim Šaulovim ponašanjem i postupcima tako da na kraju David nije izdržao i pobjegao je iz palače." (A. Pelanowski: Zašto Bog dopušta patnju?, Zagreb 2012., str.76.)
Kad je Šaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega. (1 Sam 18,15)
Starozavjetni židovski kralj Šaul (oko 1000 godina prije Krista) želio je biti TATA Davidu (pastir, kralj Izraelaca nakon Šaula , ujedinio 12 izraelskih plemena tj. izrael i Judeju, prorok i pjesnik) i zavolio ga je kao svog sina. Opasan je pothvat tražiti nekoga tko bi nam zamijenio oca, jer naš biološki otac nije ispunio svoje očinske dužnosti. Šaul je bio bolesni tiranin jer Davidu nije dopuštao da se vrati u kuću svoga oca. Da je David ostao duže u takvom odnosu vjerojatno bi postao shizofreničar. (Usporedi: 1 Sam 18,1-2) Odvratno je kad ti netko nadzire svaki pokret i daje prividnu sigurnost. David je pobjegao, jer bi cijeli život ostao "nesiguran, nezreo, nesamostalan i prestrašen". Može li se cijeli narod osjećati zarobljen?
Dobro je da nekada ne uspijevaš u ljubavi s nekim tko te čini nesretnim. Razočaranje, gubitak i bijeg nekada nam donosi spasenje od majki i očeva, ljubavnika i ljubavnica, "ljudi koji glume roditelje" i koji nas paraliziraju.
"Ako si sreo čovjeka koji te za vrijeme tvoga govora prekida u pola rečenice i ispravlja što i kako si rekao ili te opominje kako imaš loš naglasak, da govoriš neispravno i da on 'bolje zna', onda pazi, imaš ispred sebe Šaula, čovjeka koji je sklon 'ispravljati' tvoj život prema svojim idejama." ( A. Pelanovski, str.77. )
Mora li tvoje dijete pod svaku cijenu završiti visoko obrazovanje? Koliko nas ima pogođenih, poniženih i omalovažavanih odgojem ambicioznih roditelja? I još traže zahvalnost. Nije li Hitler bio emocionalni tiranin kojeg nitko nije volio, ali je milijune natjerao da ga obožavaju?
Bože, sačuvaj me onih koji se previše brinu za mene da mi ne dopuštaju da odrastem. Sačuvaj moj narod od ljudi koji ga kao ovčice vode na klanje. Ubija me njihov lijep i prijazan, uglađen vanjski izgled i nježan pogled. Opraštam onima koji me progone, ogovaraju, osuđuju, zlonamjerno sumnjaju i namjerno iskrivljuju moje riječi!
"Nema takve svinjarije koju nam netko može učiniti, a koju se ne ni moglo promijeniti u dobro koje nas čini slobodnim ljudima… tko u sebi ima milosti Božje, ne postoji takva situacija koja ne bi bila dostojna da je se oplemeni i iskoristi za osobnu svetost… . Ukoliko u najgorim i najtežim trenucima života budemo milosrdni dogodit će se promjena stvarnosti – sramota će postati slavom, mržnja ljubavlju, smrt životom, pad podizanjem, izgubljena bitka pobjedom, a nepravda milošću nama darovanom. Postoji ipak jedan uvjet: u nama mora umrijeti ono što se zove ponos! Osveta ne oslobađa! Mržnja veže jače nego ljubav." (Isto, str.82.)
Bez najavljivanja, neke veze treba naglo prekinuti, "bacajući mobitel kroz prozor ili odlazeći iz grada zadnjim vlakom. Treba biti svjestan da postoje takve, opsesivne i bolesne veze među ljubavnicima, između odbačene žene i previše mladih partnera koji su bili sinčići svojih mamica, između maturantica i starijih rastavljenih učitelja, između svećenika i previše zabrinute obožavateljice njegove propovijedi, između kandidatice u novicijatu i njezinog duhovnika, između šefa i radnice koja nije imala oca, između stalnog prijatelja obitelji koji je zapravo potajni ljubavnik žene svoga najboljeg prijatelja, napokon između neoženjenog ujaka i nećaka koji je odrastao bez oca i koji je noću zatekao ujaka kako ga spolno zlostavlja. Takve veze treba odmah prekinuti da bi se što prije došlo k sebi…i pomiriti se s time da neuspjele priče daju slobodu." (A. Pelanowski,str. 83.)
Učili su nas da bajke završavaju s dobrom poukom. Evo je za kraj.
"Belgijanci nikad nisu bili sretni zbog afričkih avantura svog kralja,… ." Leopold je davao lažna obećanja obimnih reformi i "…pokazujući upravo nevjerojatnu vladarsku aroganciju, u trenutku kad je gnjev javnosti dostigao vrhunac, imao toliko smjelosti da proširi 'krunski posjed' i reorganizira svoj monopol tako da se njegov osobni udio u profitima iz Konga poveća!... U tim danima …bezobzirnog kolonijalizma nikome nije palo na pamet da bi ona jednostavno mogla biti vraćena kongoanskom narodu…. vladalo je čvrsto uvjerenje da Afrikanci ne mogu upravljati sami sobom, da je sam Bog dao evropskim narodima pravo i dužnost da obavljaju taj posao umjesto njih…. Belgija nije željela dobiti koloniju… U kolovozu 1908. godine belgijski Parlament je, iako bez mnogo oduševljenja, izglasao odluku o aneksiji i 15. studenog 1908. godine, dvadeset tri godine poslije osnivanja, Slobodna Država Kongo postala je Belgijski Kongo." (P. Forbath, str.379.)
Afrikanci su sudjelovali na prvim izborima 1957. godine. Neovisnost zemlje postigli su 1960. godine, a u trenutku stjecanja neovisnosti (imali su) ukupno 12 ljudi s visokom stručnom spremom, uključujući… i knjigovođe.
Foto: 1. hotel-r.net
