Kristina

KULTURA

Ljepote Hrvatske: piše Kristina Nuić Prka

Prvo na što pomislim pri spomenu Hrvaca je unikatno jezero koje ga krasi, u obliku srca, Miloševo jezero. Odmah pokraj se nalazi Stipančevo jezero.

Poznata je i narodna legenda koja kaže da je zmaj izranjao iz jezera i tražio najljepšu djevojku, sve dok ga sveti Jure nije ubio kopljem.

...

Priča se i da je na mjestu jezera bio Širin-grad, kojeg je jezero potopilo.  No, nisu  samo ova dva jezera  prirodne ljepote koje krase Hrvace. Tu je i  jezero Peruča,  riječica Krupa, brojna vrila (izvori) od kojih ističem Rumin,  Gurle  , brojni bunari ,  potoci , vodopad pokraj Tripalovih mlinica, čarobna Cetina, okolne planine i planinske staze koje vode  na  Dinaru , Svilaju, Kamešnicu ,  Plišivicu  i Vrdovo.

Čarobna priroda ... i čarobno mjesto. Nije  ni čudo da je Julije Bajamonti  posjetivši ga , napisao: ''Selo Hrvace je jedno od najljepših sela u Hrvatskoj, njegove su ljepote i položaj jedinstven i veličanstven.''

Još jedan od simbola ovog mjesta svakako je most preko rijeke Cetine na Panju , sagrađen u doba Austro- ugarske početkom 20.st. , dugačak 65 m i potpuno napravljen od kamena, a predaja kaže da su u  temelje mosta ugradili i stećke.  I dan danas se priča o silnom  mnoštvu vjernika iz Livanjskog kraja  koji su pješke, bosonogi išli na 'zavit'  Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.

U Domovinskom ratu bio je oštećen  te je bila ugrožena i  sama statika mosta, no obnovljen je i danas je obvezno stajalište za fotografiranje  kojim prolaze brojne biciklističke rute , a u blizini i poznato izletište uz tradicionalnu gastronomiju ovog kraja, uštipke, pršut, kruh ispod peke i  neizostavne arambaše.  

Ime Hrvaca  potječe od imena Hrvat. Mjesto je ovo s oko 2 000 stanovnika koji žive u raštrkanom području mjesta, pa ipak toliko toga imam napisati o doista zanimljivoj povijesti koja seže još iz prapovijesti , a sva mjesta koja ću u tekstu spominjati su zapravo zaseoci i sastavni dio Hrvaca.

I danas su vidljive brojne gradine  kao ostaci brojnih utvrda podizanih na uzvisinama pred pad ilirskog naroda Dalmata pod vlast Rimskog carstva.  U doba Rimljama se uz samu  granicu općine Hrvace, u Čitluku, nalazio grad Ekvum (Colonia Claudia Aequum).  Iz tog doba datiraju brojni  arheološki ostaci  kao i ostaci rimske ceste blizu Maljkova.

 Zasigurno bi  tu našli  još brojne nalaze , od ostataka rimskog  vodovoda i  cesti nadalje,  da jedan veliki dio mjesta nije potopljen , a na istom području nastalo poznato Peručko jezero.

Najstariji sačuvani spomen Hrvaca: Hrowacza; i Bitelića nalazi se u povelji kralja Matija Korvina od 25. srpnja 1480, godine u kojom je on, između ostalog, nekim poljičkim plemićima koji su zbog Turaka izgubili svoje posjede, darovao zemlje u Cetini.  Još uvijek se, sakriveno u dubokoj šikari tu nalaze ostaci groblja  iz 15. st.  s križem obitelji plemića Ivana Petrovića s križem za koji se veže i stara narodna predaja kako su ga  neki htjeli odnijeti , ali ga nisu mogli ni centimetar pomaknuti.

Utvrda koja je vladala ovim dijelom Cetine bio je srednovjekovni grad Travnik (danas Vindušića gradina ili Bićin grad) čiji se ostatci nalaze u Potravlju (od pod Travnik). Travnik, koji se prvi put spominje u 14.st. nalazio se u vlasti Nelipčića i ostalih gospodara Cetine, a napušten je za turske vladavine. Iz ovog vremena potječu ostaci nekolicine groblja, od kojih su neka sa stećcima, te ruševine crkve Sv. Jure.

Turska vlast nad ovim krajem nastupa početkom 16. stoljeća, nakon pada Sinja. Tada  počinje i uspon Hrvaca kao gradskog naselja kad je mjesto Hrvace imalo više domaćinstava nego sami Sinj  no malo je pronađenih povijesnih detalja o tom razdoblju , a kasaba (manje gradsko naselje s muslimanskim obrtničkim stanovništvom) u Hrvacama propala je za Kandijskog rata u 17. stoljeću.

Oslobođenjem od Turaka , konačno 1715. godine, stanovništvo ovog dijela Sinjskog okružja (Territorio di Sign) popunjava se naseljavanjima, najviše iz Hercegovine te iz Zagore.

Kratkotrajna francuska vladavina (1806 — 1813), nije bila veselo prihvaćena u narodu. U Hrvacima je tako 1807. godine zamalo izbila otvorena pobuna. Naime, prolazeća francuska vojska, osjetivši se ugroženom zbog neke nejasne pucnjave i crkvene zvonjave, nasrnula je na hrvatačkog župnika fra Franu Ćurkovića.  Na to su ubrzo pristigle postrojbe harambaša iz Potravlja, oko čak 200 slabo naoružanih seljaka,  te se postavile u bojni red prema Francuzima, koji su se zabarikadirali u groblju oko crkve. Pregovorima je izbjegnut otvoreni sukob, a u kasnijoj službenoj istrazi nije dokazana krivnja Hrvatačana i župnika Ćurkovića za incident koji je  odležao nekoliko dana u zatvoru.

Ovaj događaj me je zaintrigirao i  doveo u Hrvace  te će upravo ovaj prkos   biti dio mog izlaganja u okviru  međunarodnog webinara Kulturne rute - Destinacija Napoleon na engleskom i francuskom jeziku, a na kojem će sudjelovati i Charles Bonaparte, praunuk  samog  Napoleona.

Upravo na mjestu tog događaja  tražila sam neke tragove u spomen ponosnih i prkosnih Hrvačana. Nisam pronašla ništa što bi upućivalo na tadašnji sukob no pogled ispred crkve Svih svetih iz 19.st. na , kako i sami Hrvačani vole reći, ''čarobno Hrvatačko polje'' me je dojmio.      Crkva je , nakon nekoliko izgradnji  i rušenja, nastala na temeljima starohrvatske crkve o čemu svjedoče i ostaci starohrvatskog pletera. Tijekom Domovinskog rata bila   je teško oštećena. U unutrašnjosti  se nalazi  poznata slika Gospe Žalosne, djelo mletačke škole iz 18. st., a   svetkovina Gospe Žalosne je  i Dan Općine Hrvace.

Tražeći tako tragove prošlih vremena naiđoh na zapis Frane Zorice. ''..čini se da je život u Hrvacama nekada bio zanimljiviji. Mladost se sastajala i zabavljala kod crkve u vrijeme vjerskih blagdana. Igralo se kolo, gledali se momci i cure. Mladići su djevojkama darivali grotulje oraha. Kad bi se spustila noć, išlo se na silo. Pjevala se rera. Danas se mladost drugačije zabavlja.''

Uz Gospu žalosnu, u Biteliću se posebno obilježava i Mala gospa.  Kako su mi mještani ispričali: ''1936. godine orjunaši zapališe oltare i unutrašnjost crkve. Oltar Male gospe tri dana je gorio, a slika ostala. I tako se mještani zavitovali da će novu crkvu posvetiti Maloj gospi.''


Nesretna zbivanja i stradanja hrvatskih krajeva tijekom 20. stoljeća nisu mimoišla ni ljude iz ovog kraja te se i danas spominje  Kurbegova jama- stratište na Dinari o kojoj se  dugo  samo tiho šaptalo , a  zbog gubitka obradivog zemljišta nakon stvaranja Perućkog Jezera (1950-tih godina), mnogi su trbuhom za kruhom otišli u inozemstvo i veće gradske sredine.

Nakon stvaranja samostalne hrvatske države, za Domovinskog je rata sjeverni, veći dio općine bio pod okupacijom, a crta bojišnice prolazila je kroz same Hrvace.

U vrijeme akcije „Maslinica“, 1993. godine,  oslobođena  je skoro čitava površina općine, na vrijeme je spašena brana akumulacijskog jezera Peruća koju je agresor,  (namjeravajući izazvati katastrofu kataklizmičkih razmjera za Cetinsku krajinu), u povlačenju oštetio eksplozivom. Nekim čudom i zahvaljujući načinu izgradnje brane, naboji su eksplodirali, ali unatoč teškim oštećenjima, brana nije popustila. 

Nažalost, i ovo je  kraj u kojem su izgubili živote mladi, hrabri ljudi, pa se tako u Hrvacama nalazi i spomenik  poginulim  djelatnicima specijalne postrojbe policije  BATT.  

Obnova stradalih građevina u Hrvacama i dobra uprava učinila je Hrvace mjesto ugodnog života  s novom zgradom škole, vrtiće, ambulantom.  Zanimljiv utisak mi je ostavila i zgrada vijećnice Hrvaca kakve se ne bi posramila nijedna veća urbana cjelina.

Mjesto je ovo bogate turističke ponude koja uključuje jahanje na konjima, brojne  biciklističke staze, moto ture, avanture quadovima, paragliding , planinarenje... i naravno, kako sam već i spomenula u tekstu,  nećete ostati gladni, odličnih OPG-a i domaćih specijaliteta ne nedostaje.  

Vrijedi posjetiti i otkriti sve ljepote i tajne  bogate i burne prošlosti koje krije Hrvace,  mjesto  čije su ''ljepote i položaj jedinstven i veličanstven'', a ljudi ponosni, vrijedni i prkosni - Hrvati.

 Foto: DPCM / Kristina Nuić Prka / TZ Sinj / Općina Hrvace / Ivan Banović

Autor: Kristina Nuić Prka

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.