KULTURA
Ljepote Hrvatske: piše Kristina Nuić Prka
Današnjom kolumnom vodimo vas u relativno nepoznati, najmlađi grad u Istri sa zanimljivom, uistinu neobičnom povijesti.
U blizini Labina, kojeg mnogi nazivaju i "raj za umjetnike" nalazi se lijepa rivijera Raša, uz brežuljke i plaže, a u kojem nalazi i malena Raša.
Gradić je to u čijoj se kratkoj povijesti pronalaze intrigantne ličnosti kao što su cionist Salamon Mayer von Rotschild, nekadašnji vlasnik rudnika "Raše" (Krapn/Vinež/Štrmac), vlasnik nekadašnje riječke rafinerije i nekadašnje rafinerije na Sueskom kanalu (navodno i Hitlerov djed), Mussolini, za čije vladavine su i davani nalozi za izgradnju niza gradova, kao i ovog (kojeg je i posjetio), a u isto vrijeme rudarsku Rašu izgradio je Židov Gustavo Pulitzer Finali, dok je vlasnik i upravitelj rudnika bio Židov Gvido Segre. Naime, grad je sagrađen upravo za potrebe rudnika.
Ovaj grad nadasve neobične povijesti izgrađen je u samo 547 dana, 1937.godine.
Ime grada dolazi od imena rijeke Raše (Arsia) koje je prevladalo naziv Liburnija koje je grad imao tijekom gradnje.
Rudarska djelatnost područja seže u 17. stoljeće, u doba mletačke uprave, a početkom 20 st. ova je djelatnost doživjela svoj procvat te se stvorila potreba za smještaj i organizaciju 7000 djelatnika i njihovih obitelji i s tendencijom stalnog rasta broja rudara.
- sadržaj se nastavlja -
Foto: Mladen Bajramović
Tad je ugljenokopno društvo „Raša“ („Arsa“ Società Anonima Carbonifera) i njegov pravi slijednik A.Ca.I. (Azienda Carboni Italiani) naručilo izgradnju novog naselja. Projekt naselja i nadzor izgradnje povjeren je arhitektu Gustavu Pulitzeru Finaliju.
Pulitzer je naselje hijerarhijski podijelio, na radnički i službenički dio te na središnji trg.
U radničkom dijelu dominira kuća s četiri dvosobna stana, svaki s odvojenim ulazom i dijelom vrta. Ono što je posebno interesantno je i da je projektirao i peći na ugljen koje omogućavaju grijanje cijelog stana.
Stanovi za službenike i rukovoditelje imali su veće površine, uz grijanje pomoću tople vode iz gradske toplane. Ukupno je izgrađeno 96 kuća.
I sa svim promjenama, 90 posto kuća u Raši izgleda isto kao prije 80 godina. Postoji čak i nekoliko stanova u kojima je isti namještaj, ista peć na ugljen, iste pločice koje su dočekale prve stanovnike prije Drugog svjetskog rata.
Grad je izgrađen uz sve potrebite sadržaje, od općinske zgrade, policijske (tada žandarmerijske) postaje, do škole, vrtića, pošte, kavane, restorana, hotela, trgovina, kino dvorane, bolnice, sportskih igrališta pa čak i otvorenog bazena olimpijskih razmjera uz svu potrebitu infrastrukturu. (vodovod, kanalizacija, rasvjeta, asfaltirane prometnice)
U samom centru gradića nalazi se gradski trg, uz crkvu sv. Barbare (zaštitnica rudara) s krovnom konstrukcijom koja podsjeća na rudarski vagon i zvonik u obliku rudarske lampe, koja se nalazi u općinskom grbu. U crkvi su impresivni reljefni lik sv. Barbare, mramorni oltar i svjetlosni efekti u sakristiji s ostakljenom kupolom.
Tijekom gradnje, Rašu je posjetio čak i Mussolini koji, prema pričama, nije bio zadovoljan izborom lokacije novog grada - uz stav kako je grad trebalo smjestiti na brdo, da bude vidljiv iz daljine i svojom monumentalnošću veliča fašizam.
U Raši se još uvijek može čuti legenda da je zbog toga dao ubiti arhitekta, što nije istina - Pulitzer se 1939. preselio u SAD, gdje je projektirao paviljone talijanskih restorana i mnogobrojne vile u Hollywoodu. U Italiju se vratio nakon 1949. te naselio u Genovi, nastavivši raditi kao arhitekt, većinom u dizajnu brodova, za što je bio specijaliziran. Preminuo je 1967.godine.
Posjetite rudnike Raše i u njihovim tunelima otkrijte bogatu povijest i intrige ovoga naselja.
Uputite li se stazom svete Barbare (Raša – Kapelica – Labin) duljine 4,4 km proći ćete pokraj rudnika u Karloti, kamenoloma i okna rudnika na kojem je ispisan rudarski pozdrav „Sretno!“.
U okolnim mjestima lijepog krajolika možete otkriti mnoge lijepe barokne crkvice te otkriti još jako puno zanimljivosti. Svakako još uvijek nedovoljno otkriven grad s velikim turističkim potencijalom.
I za kraj, citirati ću tekst turističke zajednice općine Raša:
"Nakon drugog svjetskog rata Raša je doživjela paradoksalnu sudbinu. S jedne strane je zbog svoje, nehotične, fašističke prošlosti sistematski zapostavljana i prepuštena propadanju, a s druge je strane kao proizvođač dragocjenog crnog zlata veličana i poštovana, ali sve u cilju njezinog maksimalnog iskorištavanja. U doba jugoslavenske uprave općina Raša integrirana je u općinu Labin, da bi potom u novoj Hrvatskoj državi iznova dobila status samostalne općine. Otada se sustavno vrše napori za valorizaciju ovog nekada izuzetno značajnog rudarskog središta."
Hvala na pomoći kolegi, turističkom vodiču Mladenu Bajramoviću.
Svojim entuzijazmom i emocijom prema svom kraju potaknuo me da napišem članak o ovom uistinu zanimljivom kraju intrigantne prošlosti.
Foto: 1. DPCM/Mladen Bajramović, 2. istra.hr, 3. fotogalerija - Mladen Bajramović
Autor: Kristina Nuić Prka
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
