KULTURA
Ljepote Hrvatske: piše Kristina Nuić Prka
Ima li ljepše romantične priče od one kad znaš da te netko voli zbog tebe, a ne tvog bogatstva. Upravo u ovom libretu Milana Begovića o bogatom momku, koji se prerušio u siromaha tražeći pravu ljubav, najpoznatije opere Jakova Gotovca, pronašla sam uvodni brand i magnet za Vrliku. Ujedno radnja opere govori i o lakovjernosti, hrabrosti i dovitljivosti Ere.
Ova, najpoznatija hrvatska opera, prikazuje se svako ljeto ispred čuvene česme iz 19. stoljeća u samom centru gradića.
...
Vrlički kraj krasi predivna dolina s pogledom na Peručko jezero, vrhovi Dinare i Svilaje te utvrda Prozor podno koje se smjestio ovaj gradić. Utvrdu je sagradio bosanski vojvoda i splitski herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić u 14.st. Iz same titule hercega dalo bi se puno toga zaključiti, no o tom drugom prilikom. Svakako je zanimljivo spomenuti kako je poljski kroničar opisao hercega na jednom viteškom turniru i hercegove ljude kao ''okretne i srčane, visoka i vitka stasa.''
Utvrda Prozor je imala posebnu ulogu u mletačko-osmanskim sukobima. Naime, kroz 16. i 17.st. Vrlika je bila pod Osmanlijama, a mletački izvori govore o samo 40-ak vojnika u njoj, što ukazuje da se nisu previše bojali napada.
Ispod utvrde razvijalo se sjedište nahije pa nam tako pisani izvori otkrivaju priču o naselju, trgovinama, održavanju sajmova i gradnji džamije. Istodobno su zabilježene brojne migracije iz Bosne zbog nasilnog provođenja islamizacije, a koja je nastavljena i nakon oslobođenja u 17.st. pa su Mlečani pridošlicama, većinom iz Rame, dodjeljivali zemlju u zamjenu za vojnu službu. Godine 1715. tvrđava ponovno pada u ruke Osmanlija koji su tad počinili strašne zločine nad stanovništvom, a nekoliko godina kasnije je vraćena pod mletačku upravu.
Centrom Vrlike dominira Crkva Gospe od Ružarija pokraj koje se nalazi kip fra Filipa Grabovca, profesora, pjesnika, dobročinitelja, kapelana za hrvatske vojnike u mletačkoj vojsci, domoljuba. Bio je ''oštra pera'' pa je tako zbog svoje direktnosti o teškom položaju Hrvata i nepravednosti Mletaka bio uhapšen i osuđen kao buntovnik i veleizdajnik, a većina njegovih knjiga zapaljena.
I danas se u narodu citira njegova pjesma iz Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti hrvatskoga i najpoznatiji stih: ''Kad kralj 'oće da kog srve tad Rvate meće prve, a dobitak kad se dili, tad pitaju: ''Gdi ste bili?''... nešto niže se nalazi grkokatolička crkva Presvete Trojice iz 19.st. sagrađena u neoromaničkom stilu.
Ovaj maleni gradić posjetio je i sam car Franjo Josip u 19.st. i dojmove zapisao u svom dnevniku. Odsjeo je u Podosoju koji se caru jako dopao i nazvao ga Schonbrunom.
Svakako je nezaobilazan i izvor rijeke Cetine kao najljepši i najposebniji prirodni biser ovog kraja (ne propustiti), čuveno ''oko'' pokraj kojeg se nalazi hram Vaznesenja Gospodnjeg, a u blizini i zanimljivi tzv. Pločasti most , izgrađen od stećaka, iz 15.st.
U blizini izvora rijeke Cetine se nalazi i crkva sv. Spasa, jedna od najznačajnijih predromaničkih hrvatskih građevina iz 9. stoljeća. Zvonik ove crkve je najstariji očuvani zvonik u srednjovjekovnom graditeljstvu naše zemlje. Na prostoru oko crkve nalazi se veliko groblje koje će Vas možda i šokirati. Crkva svetog Spasa je uistinu pečat i simbol burne povijesti našeg naroda. Svakako Vas pozivam da otkrijete tajnu očuvanja vrijedne hrvatske predromaničke crkve koja je zanimljiva i neobično kontroverzna.
Upravo ovdje, u vrletima Dinare, skrivao se i nadaleko slavljeni hajduk Andrijica Šimić uz ostale vrličke hajduke Petkovića, Burila, Ćorića i Dražića.
Zanimljiv je ovo kraj u kojem se tako skladno isprepleću divljina, ponos, prkos, a u isto vrijeme toplina, junaštvo, poštenje - baš po hajdučki. Ovdje su ratovi uvijek ostavljali bol, zgarišta i tugu pa je tako i u Domovinskom ratu Vrlika pretrpjela okupaciju, progonstvo i pljačku, a oslobođena je operacijom Oluja.
Pa ipak, nakon teške prošlosti i borbe za svaki metar ove zemlje pomalo je melankolično gledati kako se danas ovaj gradić suočava sa smanjenjem broja stanovnika i odlaskom čitavih obitelji trbuhom za kruhom.
Uvijek tvrdim kako dušu svakom kraju daju ljudi. Sudeći prema narodnim običajima uistinu se može reći da je duša vrličkog naroda bogata. Od raskošne vrličke nošnje, čuvara Kristova groba do UNESCO-vog nijemog kola i ojkavice... a nećete ostati ni gladni. Gastronomska ponuda Vrlike nudi ribe iz Peručkog jezera, razna jela od mesa, tradicionalna jela: puru s talagom (talog od pravljenja masla uz kukuruzno brašno), čuvene vrličke uštipke s pršutom, pečenicom i slaninom te kolač pandišpanju koju je i poznata kuharica Dika Radica Marjanović opisala kao ''vrlički narodni kolač''.
Naravno, možete uživati i u jahanju, vožnji quadovima, biciklima, ribolovu, lovu, penjanju, jeep safariju, planinarenju, predivnoj prirodi, ljekovitom bilju, ali nadasve miru koji će Vas, nakon što otkrijete ovaj kraj, sigurno privući da se Vrlici vraćate više puta...
Hvala Jošku Režiću i njegovoj obitelji na toplini i gostoprimstvu , kao i prijateljima Tomislavu Veiću , Jurici Galiću Juki i Nenadu Mlinariću - Mlinki na izradi pomoći i autorskim pravima za video i fotografije.
Za kraj današnje kolumne, uz rakije Destilerije Išo, tajno narodno oružje protiv svih bolesti, koje su nas kvalitetom oduševile i postale jedna od naših asocijacija na Vrliku - zdravi i veseli bili!
Foto: DPCM
Autor: Kristina Nuić Prka
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.