Kristina

KULTURA

Ljepote Hrvatske: piše Kristina Nuić Prka

Još u rimsko doba Valpovo je bilo važna vojnička utvrda i postaja lovalium, a nalazi se na području kroz koje teku tri rijeke: Karašica,  Vučica i  Drava.

Najstariji pisani dokument o Valpovu u kojem se spominje staro Valpovo  je popis župa za ubiranje papine desetine, a koji datira iz 14 stoljeća, a njegova tvrđava “Walpo”  se spominje prvi puta tek stotinu godina kasnije.

...

Tvrđavu je sagradio mačvanski ban Ivan Morović koji se istakao u borbama s Turcima i  pretvara Valpovo u svoje sjedište te tu gradi tvrđavu 15. stoljeću.  Četiri stoljeća kasnije tvrđava se   pretvara  u dvorac obitelji Prandau-Normann s pročelnom palačom, kulom i kapelicom.

Ovaj jedinstveni arhitektonski spoj, istovremeno i dvorac i tvrđava, uz kapelu posvećenu Svetom trojstvu, je pravi muzej na otvorenom. Najstariji i spomenički najvrjedniji dio dvorca je srednjovjekovna obrambena kula koja je vrlo dobro očuvana.  Zidana je opekom, zidovi imaju debljinu od  preko dva metra, a katovi su povezani spiralnim stepeništem.

Na  kupolastim svodovima nalaze se  dva zaglavna kamena: zmaj s grbom obitelji Morović i  stilizirano sunce.

Ivan Morović je bio jedan od prvih članova ''Zmajeva reda'' kojeg je u 15. st. osnovao kralj Sigismund Luksemburški. Obveza vitezova zmajonosaca bila je braniti kršćansku vjeru od krivovjeraca (posebice Osmanlija)  i kralja od neprijatelja, a svoj znak nosili su na odjeći i štitovima i klesali ga na obiteljske grbove.  (digresija: jedan od poznatijih članova ovog reda bio je i knez iz dinastije Draculesti, poznatiji kao ''Drakula'', engleski kralj Henrik V kao i herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić), a sunce je bilo čest kasnogotički motiv u graditeljstvu. 

U ovoj   monumentalnoj  palači s istaknutim tornjem,  visokim 37 m,  nalazi se i Muzej Valpovštine, kojeg preporučujem posjetiti.

Muzej  na lijep  način  priča povijest ovog grada uključujući i vremena poznatog žitarskog prehrambenog kombinata Đure Salaja kao i život fra Matije Petra Katančića, pjesnika, arheologa, povjesničara, geografa, numizmatičara i prevoditelja.  Valpovčanin fra Matija Petar Katančić  je i autor prvog cjelovitog prijevoda Biblije u tiskanom izdanju na hrvatskom jeziku (nakon Bartola Kašića čiji je prijevod ostao u rukopisu).

Dvorac  ukrašava i perivoj koji se smatra jednim od na  najvrjednijih povijesnih perivoja kontinentalne Hrvatske. Početkom 19. stoljeća dio nekadašnje barokne park-šume i lovišta Zvjerinjak preoblikovan je u prostrani pejsažni perivoj od 25 ha . Godine 1945. dvorac je nacionaliziran.  Barokna park-šuma i lovište Zvjerinjak sa zvjezdastim raskrižjem, čiji se tragovi i danas naziru, uistinu je jedinstveni  spomenik barokne parkovne arhitekture u Hrvatskoj.

U Valpovu se nalazi i vrlo zanimljiva  kalvarija ili križni put, koju je, prema usmenoj predaji,  dala izraditi Ema Rudl, imućna žena iz Valpova koja je htjela ostaviti uspomenu svome gradu (umrla je 24. studenog 1937. godine). Njen grob se nalazio uz 13. postaju. Pretpostavlja se kako je podatak točan jer u župnoj crkvi ne postoje zapisi o podizanju križnog puta. Mještani imaju običaj svake godine u spomen Kristovih muka ići u procesiju od jedne do druge postaje uz molitvu.  Osobitost valpovačkog križnog puta je unakrsni, cik-cak raspored s obiju strana puta, tj. s jedne strane pješačkog puta su raspoređene neparne (1 – 13), a s druge parne (2 – 14) postaje. Valpovački zidar Fink uzidao je u niše postaja kolorirane keramičke reljefe, koje je izradila mađarska tvrtka Zsolnay. 

Valpovo je od 19. stoljeća  do  drugog svjetskog rata bilo poznato po ljekovitim Valpovačkim toplicama, koje su bile ne samo lječilište već i omiljeno izletište građana grada Osijeka. Stari vlastelinski hotel Fortuna u središtu Valpova,  kojeg je sagradio barun Josip Prandau, nudio je prenoćište i hranu gostima Toplica te je dugo bio  sjecište svih kulturnih  zbivanja u Valpovu.  Ovdje  je održana prva kino-predstava, još u 19. stoljeću, svega pet godina nakon one prve, svjetske, u Parizu, te su osnovane  i najstarije kulturne udruge HPD Katančić i Hrvatska čitaonica.

Obitelj Prandau sagradila je i najstariju sačuvanu kazališnu zgradu u kontinentalnoj Hrvatskoj. Poznata je  bogata zbirka kazališnih igrokaza ove obitelji koja  sadrži cjelovite rukopisne partiture i pojedinačne dionice. Glazbena poduka  i svakodnevno sviranje bio je dio svakodnevnice obitelji Prandau, a svakako su zanimljivi pisani dokumenti ove obitelji,  pa tako doznajemo i da je barunova treća supruga Marija Ana, rođ. grofica Pejačević,  bila čak 27 godina  mlađa od baruna.

Nakon  ovakvih zanimljivih detalja  prelazim na jednu od pomalo zaboravljenih znamenitosti Valpova, šljivu Valpovku i poznatu Valpovačku rakiju koja se od nje dobiva. U novije vrijeme se  nastoji  više promovirati ime ove poznate rakije  kao i pribaviti certifikat o autohtonosti sorte i zaštititi ime.

U dokumentima  i stranicama kojima se  promovira  Valpovo  nalaze se i  dokumenti o  poznatoj  Ergeli Valpovo, koju je  osnovao  barun Josip Prandau u 19.st. Konjogojska udruga Valpovštine, koja djeluje preko dva desetljeća, na svoj način čuva uspomenu na Ergelu Valpovo i  simbol  je svih  tradicionalnih manifestacija kao i vjenčanja na kojima je divno vidjeti mladence u  tradicionalnim svečanim zapregama i fijakeru uz gizdave vrance. Konji su neizostavni dio  i scenskog prikaza vezanog uz Grofovski lov u Valpovu.  Radi se o  kostimiranom prikazu grofovskog lova i bala, u okviru turističkog Ljeta valpovačkog, manifestacije koja je ispunjena bogatim zabavnim programom. 

Grob obitelji Prandau, koja je obilježila povijest ovog gradića, nalazi se u kripti kapelice sv. Roka, u kojoj se točnije, nalazi 17 grobova valpovačkih vlastelina, baruna Prandau i grofova Normann. Zemaljska udruga Podunavskih Švaba je obnovila ovu kapelicu. Obnovom je osnovan prvi Memorijalni centar Podunavskih Švaba u Hrvatskoj u spomen na pripadnike austrijske i njemačke manjine koji su nakon drugog svjetskog rata odvedeni u logore smrti, od kojih se jedan nalazio i u Valpovu, a  u njemu je bilo oko 3500 ljudi, a život izgubilo oko 1500 ljudi.

Ne mogu ne spomenuti i kako je ovaj slavonski grad bio  ishodište poznate 107. brigade "Vukovi" odnosno  Valpovačke brigade u Domovinskom ratu, odlikovane  Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu.

Među brojnim operacijama najpoznatija je Operacija Baranja, koja je započela ranog  jutra 3. travnja 1992.godine kada brigada  napada pobunjeničke srpske položaje u Baranji, potpuno iznenadivši neprijatelje. U samo pet sati napada zauzeto je oko 70% nasipa u Baranjskom trokutu, zarobljeno tridesetak neprijateljskih vojnika.  Preko Drave su prevezeni tenkovi, oklopni transporteri i topništvo za neposrednu potporu brigadi.  Međutim, u  11:45 sati istog dana iz Zagreba je stigla  zapovijed o povlačenju.

U povlačenju je brigada imala 16 poginulih i tridesetak ranjenih, a dio ljudstva je morao prijeći u Mađarsku. Neka se ne zaboravi, hvala im.

Danas je Valpovo miran gradić, toplih i gostoljubivih ljudi, koji  svakako preporučujem posjetiti.

Otkrijte sve skrivene tajne koje skriva povijest ovog grada i uživajte u ljepotama i tradiciji Slavonije.

 Foto: DPCM / TZ Valpovo

Autor: Kristina Nuić Prka

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.