KULTURA
Ljepote Hrvatske: piše Kristina Nuić Prka
S velikom tremom, no ujedno i ogromnom srećom i ponosom sam prihvatila poziv za pisati o kulturnoj baštini i ljepotama Hrvatske.
Pisati o svojoj zemlji, našem kulturnom bogatstvu i našoj povijesti... koja čast i ponos! Ali ne kao povjesničar ni znanstvenim pristupom - već kao turistički vodič, "po naški". Onako kako i uživo radimo, samo ipak malo drugačije....
...
O čemu pisati? Koju temu prvu? Hoće li biti zanimljivo? Uf...
Toliko je zanimljivosti koje puno Hrvata ne zna, a toliko puno znače za našu zemlju....
I još uz sve to, na portalu ljudi koje toliko poštuješ i kao malo dijete slušaš sve priče o ponosu, upornosti, srčanosti i zanosu u borbi za našu domovinu. Ljudi koji su išli čistim srcem. I čistim srcem se hrabro borili, s ljubavlju i strašću je branili.
Onako kako su je branili i naši preci i sanjali tisućljetni san.... O kojima također pričaš brojnim stranim gostima.
I tako se sjetim i heroja koji je proslavio našu zemlju u srednjem vijeku i davao nadu čitavom kršćanskom svijetu u Europi, a toliko se malo o njemu zna.
Banu Petru Berislaviću. Junaku poznatom po tome što nikad nije izgubio nijednu bitku i koji je dao nadu Europi u najtežim vremenima.
(Ban Petar Berislavić- (reljef; djelo Ivana Meštrovića iz 1933.g.- Trogir - gradska loža, nekad korištena kao sudnica)
- sadržaj se nastavlja -
BAN BERISLAVIĆ
Ban, biskup i ratnik, Trogiranin - hrvatski heroj zahvaljujući kojem je Hrvatska dobila titulu danu od samog pape Leona X "antemurale christianitatis" (predziđe kršćanstva) u pismu koje je papa uputio banu kao zahvalu za sve što je napravio u obrani kršćanstva.
Ban Berislavić pripadao je bogatoj trogirskoj obitelji. Za potrebe obrane hrvatske domovine i kršćanske Europe, a zbog nebrige središnje vlasti za obranu velikog hrvatskog teritorija od Srijema do Dalmacije rasprodao je vlastita imanja, kao i imanja bližih rođaka.
Čim je postao hrvatski ban, u potpunosti se predao vojnim zadaćama, učvršćenju granica i zaustavljanju turskog prodora prema Hrvatskoj i Europi.
- sadržaj se nastavlja -
(Gotička palača (15.st.) - rodna kuća hrvatskog bana Petra Berislavića i vesprimskog biskupa)
Bila su to najteža vremena borbe s Turcima. Poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju pridonio je turskom proboju i suočio malobrojni narod s jednom od najjačih sila u cjelokupnoj svjetskoj povijesti.
U vremenu kad je svaki otpor izgledao uzaludnim, a Turci nepobjedivi vrlo brzo došli gotovo pred Beč, upravo ban Petar Berislavić je bio svjetlo nade.
Osobito važne bile su njegove pobjede 1513. na samu Veliku Gospu kod Dubice na Uni, obrana Knina, Skradina, Ostrovice i Jajca. Pobjeda kod Dubice vratila je izgubljenu nadu kršćanima u mogućnost obrane pred tad nezaustavljivom muslimanskom vojskom. U toj bitci poginulo je između dvije i sedam tisuća Turaka.
POGIBIJA BANA
Zadnja bitka našeg heroja bila je na Vražjoj gori u koju je išao s 300 ljudi, želeći poraziti turski odred od oko 800 ljudi. Ljude je podijelio u dvije skupine. Prva skupina, sastavljena od iskusnih ratnika, trebala je udariti na Turke i natjerati ih u bijeg. Sebe je smjestio u drugu skupinu koju su činili pretežno mladi i ne baš iskusni ratnici.
Vojnici su postupili prema njegovim zapovijedima i pobijedili su Turke koji su se dali u bijeg. Bitka odbijena.
No, prigodom potjere prva skupina se previše odmaknula od bana, a on je zaostao zajedno s dvojicom mladih pomoćnika zbog nezgode s konjem. U trenutku kad se ban pridignuo s konja s kojeg je pao i počeo popravljati sedlo, iznenada ih je napalo oko 60 Turaka. Ban je naredio svojim pomoćnicima da bježe, a on je, ubivši nekoliko turskih vojnika, s mačem u ruci junački poginuo 20. svibnja 1520.g.
Žalost za banom kojeg su Hrvati voljeli kao oca zavladala je u Hrvatskoj i širom Europe...
Banove posmrtne ostatke preuzeo je njegov rođak vespremski prepošt Ivan Statilić i odnio ih u Veszprém. Ban je sahranjen u katedrali u Veszprému.
Brojni su hrvatski bojovnici na braniku Europe od Turaka kojih se treba sjetiti.
...
Toliko puno neotkrivenih zanimljivosti koje ćemo Vam nastojati u budućim tekstovima otkriti (ukoliko Vam tekstovi budu zanimljivi.)
I današnji izgled teritorija Hrvatske, poput obrambenog zida, rezultat je višestoljetnih borbi i obrane naše domovine.
Upravo naziv "antemurale christianitatis" (predziđe kršćanstva) potaknuo je, prema mnogim autorima, i njemačko-rimskog cara Maksimilijana da Hrvatsku označi grbom s motivom stiliziranog obrambenog zida, a crvenu i bijelu (srebrnu) boju njegovih polja izabrao je u skladu s bojama habsburških dinastičkih grbova (heraldičkih „greda“).
Foto: 1. DPCM/wikimedia
Autor: Kristina Nuić Prka
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
