KULTURA
Kultura: SATIRA
Milorad me opet rasplak'o. Tko zna koji put u zadnjih godinu dana. Dođe mi da zapjevam iz sveg glasa: "Čaše lomim, ruke mi krvave".
Nema ništa teže nego kad čovjek pogleda s onom samilosnom, paćeničkom facom drito u kameru …(a svaki čas je na TV), to ti je da srce prepukne. Odma' taj tren znaš kako je dotični ugrožen i to vitalno, u samom korijenu svog bića. Skoro kao 1941. ili 1991., ili od 1918. godine nadalje (a i do tada, do 1918.). Dođe mi da ga uzmem u zaštitu. Da sam bogatiji usvojio bih ga (ali samo uz njegov pismeni pristanak i to bez pokrštavanja - na časnu riječ!).
...
Tako ja raspravljam u sebi i sam sa sobom, dok gledam ovaj džambo plakat SDSS-a za EU izbore. A onda se sjetim kako je ipak Milorad Pupovac zaštićeniji od mene. Koga bi bilo briga, primjerice, da mene netko iz dana u dan gađa kriškama limuna? Mislite da bi tko trznuo na to? Mogao bih se doduše obratiti lokalnoj policiji, a oni bi (ako me uopće shvate ozbiljno - bez vidljivih tjelesnih ozljeda) napravili zapisnik i rekli "Samo vi slobodno idite, mi ćemo to riješiti u najkraćem roku". I tako bi to i ostalo. U toj fazi. Ne govorim napamet, nego iz osobnog iskustva, jer drugačije nije bilo ni kad su me prije par godina u središtu grada izbubala trojica siledžija. "Sve su poduzeli" - a rezultat nula. Vele kako su "snimke s kamere na obližnjoj trgovini koja je snimila događaj nejasni pa se napadače ne može identificirati". I to je to. Istraga još tapka u mjestu, a prošlo već tri i pol godine. Ja za svaki slučaj zaobilazim onaj kvart. I u džepu nosim sprej za omamljivanje.
Ali kad je M.P. u pitanju, to vam je sasvim druga priča.
Jeste vidjeli dragi moji, kad je onaj "atentator" na zagrebačkom Dolcu poteg'o krišku limuna i bacio ju na prof. dr.sc. Milorada, kako se kuka i motika digla!? Od HTV-a, preko RTL-a, Nove TV, N1, Al Jazeere, do CNN-a, BBC-a, DW-a, svijet skočio na noge!
A tek osude…pljušte li pljušte, na sve strane. Provala javnih osuda. Na Pantovčaku i Markovu trgu vrije kao u košnici. Svi na nogama. Ne spavaju danima. Ne bi se tako uzrujali ni da su ponovno raketirali Gornji grad i Banske dvore kao ono '91. I bogme svi, od Plenkija i KGK nadalje (preko ministara, državnih tajnika, do lokalnih stranačkih dužnosnika svih boja) traže "najoštriju osudu bacača limuna na Milorada", naravno, nakon što ga se identificira i uhiti (sjećate se onoga: locirati, identificirati, uhititi, transferirati - isti model je primijenjen i ovdje). Nevladine udruge skočile k'o oparene (od Baba, Žaba, GONG-a, do Pusićevog Građanskog dbora za ljudska prava, Teršelićkine Documente, digli se ovi iz Platforme 112, Brešan, Frljić, Rada Borić, Nobilo i društvo, SDSS, SNV i Srpske novosti da i ne spominjemo), Hrvatska "gori" (skoro) kao u vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Nije ni čudo. Doajen etnobiznisa u Hrvatskoj, reketar svih dosadašnjih hrvatskih vlada, vodeći barjaktar manjinske politike, alfa i omega SDSS-a, SNV-a i Srpskih novosti, alfa-mužjak srpskog etnikuma zapadno od Drine (markantniji čak i od Dodika), on koji je zadnjih 20 i nešto godina u Saboru, ima nešto više 3 milijuna i 700 tisuća javnih nastupa (od toga preko 90% na HTV-u)…on kao takav meta atentata!
- sadržaj se nastavlja -
Skočile i SOA, VOA i POA (ne znam više ni kako se sve te naše službe zovu) i to shvatile ozbiljno (na sreću) kao pitanje od vitalne nacionalne važnosti i eto ti rezultata! Nije prošlo dugo, ćopili su atentatora. Kažu, nisu počinitelja smjeli na ulicu izvesti da ga raja ne bi linčovala, pa ga tajno vozili u blindiranom kombiju na suđenje (između 5-6 sličnih vozila, da se ne zna u kojem je). I pojavio se problem. Trebalo je vinovnika gnjusnog zlodjela kazniti što oštrije, barem na jedno 5-6 godina robije, al' KZ mlak, nedorečen (kad je riječ o bacanju kriški limuna na unaprijed određenu metu od društvenog značaja na javnom mjestu) i... ne znam kako je završilo.
Ali zato znam kolike je traume proživljavao oštećeni, naš sugrađanin M.P. (ne, ne mislim na onog pjevača - daleko bilo, kud ćeš njega u isti kontekst s Miloradom) koji je tjednima trčao maraton od studija do studija i pred kamerama prepričavao što mu se dogodilo (naravno, uz prešućivanje onoga što javnost nije smjela znati "u interesu istrage" - jer M.P. uvijek, obvezno i bez zadrške drži do pravnih normi i države Hrvatske, nego što!) i tako sve dok se nije uhitilo krivca. Nikad neću zaboraviti tu samilosnu, čednu, poetično-tragičarsku, tugaljivu i mučeničku facu M.P., nalik na one iz najboljih grčkih tragedija i njegovu ispovijest, tužnu, pretužnu i ganutljivu do bola.
Eto što sve u Hrvatskoj doživljavaš kad si Srbin! Eto!
Pa što mislite, dragi moji (pogotovu Vi s primanjima ispod prosjeka u RH), da Vam uz sve to netko svakoga mjeseca na račun baci 30, 40 ili više tisuća "ustaških" kuna…očima ih vidjeti ne možete (na kune mislim), a potrošiti morate! I onda onako u grču, trčite od šopinga do šopinga, od jedne turističke agencije do druge (ugovarate ljetovanja, zimovanja, krstarenja), pa trk u London i Pariz (radi školovanja djece), u međuvremenu morate još i u Sabor, pa i skočit' do onih sunarodnjaka (Srba) kraj Donjeg Lapca i u Lici (kukaju brate stalno - te nemaju struju, nemaju vodu, trebaju im plin, asfalt) i tako u krug, iz godine u godinu, već više od dva desetljeća! Pa bih vas ja pitao, sve vas koji mislite da je to lako.
Da ne spominjemo domjenke i večere (službene i neslužbene). Tamo opet, od Srbina svi očekuju da dobro "potegne", pa zapjeva i što ćeš, moraš (radi imidža) i to, pa okreneš onu staru:
"Ako hoćeš Srbin biti, devet dana moraš piti i deseti nastaviti pa ćeš pravi Srbin biti…"
Dakle, nije lako Srbin biti ('ko drukčije kaže kleveće i laže) u Hrvatskoj (nije nigdje, a posebno ovdje), pa će naši M.P., D.J. i J.V. lijepo u Europu. Tamo nema "ustaških" kuna, samo euri i još k tomu pozamašna svota.
Ugroženost će biti manja (mada neće nestati, jer i to je za Srbe neprijateljsko okruženje), ali će zato trojka poraditi na tomu da Srbija uđe u EU pa će se onda ipak lakše disati. Kad im tamo još stignu Acini i Dačini puleni iz Beograda grada, tek onda će biti veselo!
Ovdje u Hrvatskoj ostaje druga i treća liga, sasvim dovoljno da se nastavi sisati državni proračun i držati HDZ pod kontrolom.
A do tada, gledajte džambo plakate, navijajte i naravno, kad dođe vrijeme za to glasujte za M.P., D.J., J.V. i ostale s liste SDSS-a… i sjetite se (ponekad barem) kako nije lako Srbin biti (pogotovu ako si na njihovom mjestu)…
Foto: 1. DPCM/Jutarnji
Autor: Zlatko Pinter
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
