Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 
PRESS

Piše: Lorena Tulić

Bože moj, kamo može doseći čovjek svojim zlom?
Suze logoraša i moje su suze - zašto ste nam to radili?
 
Glavu dole, ruke na leđa
 

PRESS: piše Lorena Tulić 

 

 

 Glavu dole, ruke na leđa

 

Već dva dana za sobom kao na špagi vučem nekakav teški uteg. Imam knedlu u grlu. Nosim djeliće križa drugih ljudi na svojim leđima. Zapravo samo mrvice njihovog križa. Imam noćne more. Slike u glavi su krvoprolića, a zvukovi su jauci nepoznatih mi ljudi.

 

Branitelji nisu žrtve, pomislim. Oni su zlatni sjaj pod suncem koje je za sve jednako. Oni su anđeli. Oni su heroji.

...

Znam da nikad neću moći osjetiti ono što oni osjećaju. Ono što su trpjeli. Ono što su gledali. Ono na što su bili natjerani. One listove kruha i najmanje hrenovke na svijetu podijeljene na dvije osobe kroz dva dana. Ili prljavu vodu s nekoliko zrna graha. A imali su 30 sekundi da ih pojedu. Silovanja, tamnice, pucnjevi, palice... Jednom riječju - logor.

Bože moj, kamo može doseći čovjek svojim zlom? Podsjećaju me ti zli ljudi na sotonu u filmu Pasija kada na sebi ima crni plašt i neki prokleti pogled u kojem nisam mogla razlučiti radi li se o muškarcu ili ženi, ali ga nikad neću zaboraviti. Naježim se na pomisao. Jednako koliko i na te ljude, Srbe koji su u sebi nosili tešku, nevjerojatnu mržnju prema hrvatskom narodu i braniteljima koji su samo štitili svoje. I pitala bih se često, odakle im to? Kako su i zašto došli do toga? Tko je mogao utaknuti takve žudnje za prokletstvom? Za bezosjećajnim udarcima, maltretiranjem i ubijanjem ljudi?


Bože moj! Toliko mi je toga na duši, a puštanjem riječi ostajem bez glasa. Pitam se znaju li tko ih je stvorio? Znaju li koji je smisao življenja na ovome planetu? Zašto su se tako pogubili? Gdje je nestala ljudskost u tim ljudima?


Muči me čak i pomisao na one koji su nekoliko mjeseci prije bili najbolji prijatelji, zajedno provodili kraj tinejdžerskim danima, a onda nisu okrenuli svoja leđa jedan na istok, a drugi na zapad već su gledali u oči svog prijatelja i trudili se biti brži na okidaču puške. Jedni su ubijali. Drugi su se branili.
I jesu li zaista ti mladi ljudi koji su stali na tuđi teritorij i pohlepno željeli oteti tuđu zemlju bili toliko puni mržnje koju osobno ne mogu zamisliti?! Ili su to možda činili pod prijetnjama nadređenih? Čak ih u glavi pokušavam opravdavati samo zato što mi nikako nije jasno.

Iako, znam da je bilo i toga.


Rat je po mome mišljenju ipak naređenje čovjeka koji sjedi u toploj luksuznoj fotelji i puši svoju cigaru, a u međuvremenu ispija čašicu rakije i glasno se smije tuđoj patnji. Takav je i sotona. Vrlo sposoban i nevjerojatno snažan lukavac koji ruši ljude jednako kao igrače figure i neizmjerno očekuje svoj šah-mat bez obzira na sve. Bez obzira na posljedice. Bez traga osjećaja. Zna da ima svoje podređene koji će hipnotizirani učiniti sve kako bi ispunili zahtjeve svoga kralja. Crnog vraga.

A danas ti ljudi koji su počinili nebrojive zločine i dalje sjede u svojim foteljama. I dalje se smiju dok oni koji su patili i danas pate. Hrvatski se heroji i danas bore se sa slikama koje samo oni vide. Plaču zbog zvukova koje samo oni čuju. I dalje traže svoje puteljke života koje su izgubili prije dvadeset i koju godinu kada je sve njihovo prestalo, a sve potrebno je bilo obraniti svoju Domovinu, zaštiti svoje bližnje i očuvati svoju Hrvatsku.

Bože moj. Znam da ih nisi napustio. Znam da čovjeku daješ onoliko koliko može podnijeti. Znam da su ti ljudi prošli onoliko koliko mogu nositi. Znam da su jaki. Ali molim Te, Bože… Molim te da daš snage tim ljudima. Molim Te da više ne pate. Da si ne uzimaju živote. Molim Te da oproste. Molim Te, daj da mogu dostojanstveno živjeti do kraja svojih života koji su i tako kraći jer ih uzimaju bolesti zbog onoga što su proživjeli. Molim Te da se pronađu kosti onih koje i danas smatraju nestalima. Neka njihove obitelji i prijatelji imaju kamo otići. Neka sjednu pored njih, kažu im kako nedostaju i pomole se za njihove duše. Molim Te da djeca koja su ostala bez svojih roditelja neispunjene dijelove svojih srca ispune ljubavlju i na taj način njihove duše nose sa sobom.

 

Zadnja dva dana su bila jako teška za mene. I nisam ovim tekstom napisala ni mali dio svih razmišljanja koja mi prolaze kroz glavu. Za pisanje ovog teksta potaknule su me suze branitelja koji su prošli logore u Domovinskom ratu i imali hrabrosti podijeliti s drugima svoje potresne priče u filmu „Glavu dole ruke na leđa“.

 

Ali moram još jednom napisati… Oni nisu žrtve. Oni su anđeli. Oni su heroji. Zaslužuju naklon, a ne žaljenje. Oni su slika naše Hrvatske.

 

 Drugi upravo čitaju...
 

 

 

 

Video novinar - Lorena Foto: DPCM

 

 

 

 Autor: Lorena Tulić

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

 

Lorena Tulić

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 300 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
U drugom krugu predsjedničkih izbora biti će:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

DOMOLJUBNI PORTAL - 2019 - CrneMambe.hr