Open menu

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

PRESS

KOMENTAR
Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama usvojena je od Opće skupštine UN-a 1993.
ČEMU ISTANBULSKA KONVENCIJA?
 
Istanbulska konvencija

 

 

PRESS: Komentar

 

 

Već mjesecima se diže prašina i raspiruju strasti oko tzv. Istanbulske konvencije koja se ultimativno nameće.

 

Nisam nikakav stručnjak za ljudska prava, pogotovu ne za prava manjina, žena i LGBT osoba, ali pitam se: Što famozna „Istanbulska konvencija“ sadrži vezano za prava žena, a čega nema u Deklaraciji o uklanjanju nasilja nad ženama (48/104) što ju je usvojila Opća skupština UN-a 20 prosinca 1993. godine (dakle, prije nešto više od 24 godine)?

...

Je li se u tih nepunih četvrt stoljeća toliko napredovalo u zaštiti žena pa je spomenuta Deklaracija prevaziđena i zastarjela, ili pak „zaštita žena od nasilja“ treba poslužiti kao dimna zavjesa za nešto drugo što se želi „provući“ uz ovu u načelu humanu inicijativu kojoj se (u normalnim okolnostima) ne bi imalo što prigovoriti?

 

Na internetu je dostupna originalna verzija ovog dokumenta (na: http://www.refworld.org/docid/3b00f25d2c.html) i to na 5 jezika (arapskom, francuskom, ruskom, španjolskom i kineskom), a prijevod na hrvatski nalazi se na stranici: http://www.prs.hr/index.php/medunarodni-dokumenti/un-dokumenti/270-un-deklaracija-o-uklanjanju-nasilja-nad-zenama).

Dakle, razmotrimo ukratko – u grubim crtama što taj važan dokument sadrži.

U Uvodnom dijelu Opća skupština priznaje

„hitnu potrebu za univerzalnom primjenom na ženski dio populacije, prava i načela koja se odnose na jednakost, sigurnost, slobodu, integritet i dostojanstvo svih ljudi, napominjući kako su ta prava i načela zajamčena međunarodnim dokumentima, uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima, Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, nehumanih i ponižavajućih postupaka i kazni. Prepoznavajući kako bi učinkovita provedba Deklaracije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena pridonijela uklanjanju nasilja protiv ženama, a uz postojeću Rezoluciju ojačala i upotpunila taj proces...“ itd.

 

Na kraju Uvodnog dijela izražava se uvjerenje

kako u kontekstu gore navedenog postoji potreba za jasnim i sveobuhvatnim definiranjem nasilja protiv žena, za jasnim stavovima o pravima koja se trebaju primijeniti kako bi se uklonili svi vidovi nasilja protiv žena, za obvezivanjem svih država u skladu s njihovim odgovornostima, i obvezivanje međunarodne zajednice općenito kako bi se uklonilo nasilje protiv žena.“

 

Nakon toga, Opća skupština UN-a „svečano objavljuje“ Deklaraciju o uklanjanju nasilja protiv žena i potiče na sve moguće napore kako bi ona postala sveopće poznata i uvažena“.

 

Slijedi ukupno 6 članaka.

Članak 1. kaže:

U ovoj Deklaraciji termin 'nasilje protiv žena' označava bilo koji čin nasilja zasnovanog na spolnoj/rodnoj osnovi koje rezultira ili može rezultirati fizičkom, spolnom ili psihološkom povredom ili patnjom žene, uključujući i prijetnje takvim djelima, silu ili svojevoljno oduzimanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.“

 

U Članku 2.  definirano je što sve obuhvaća nasilje protiv žena (uz napomenu da ono nije ograničeno samo na ovdje spomenute oblike), pa se navodi: Fizičko, spolno i psihološko nasilje u kućanstvu, braku i u izvanbračnim zajednicama, društvenim zajednicama, na poslu, vezano za trgovinu ženama itd. (s detaljnim opisima vrsta tog nasilja), te „fizičko i spolno nasilje počinjeno ili tolerirano od države u kojoj se događa“.

 

U Članku 3.  navodi se koja su sve neotuđiva prava koja imaju žene (sva ljudska prava i slobode u političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom i bilo kojem drugom području, te naročito: pravo na život, jednakost, slobodu i sigurnost osobe, pravo na zaštitu pred zakonom, oslobađanje od svih oblika diskriminacije, pravo na najviše standarde fizičkog i mentalnog zdravlja, pravo na pravedne i povoljne uvjete rada, pravo da žene ne budu izložene mučenju ili drugim okrutnim, nehumanim ili ponižavajućim postupcima i kaznama).

 

Članak 4. govori o obvezama što ih imaju države u provođenju ove Deklaracije, uključujući i njezino normativno i praktično provođenje, kao i nadzor nad time.

 

Članak 5. definira obveze međunarodnih tijela, agencija i organizacija u cilju oživotvorenja ciljeva sadržanih u Deklaraciji, uz suradnju s tijelima svih država članica UN-a.

 

Članak 6. kaže:

Ništa od sadržanog u postojećoj Deklaraciji ne smije utjecati ni na jednu odredbu, a koja bi eventualno više doprinosila naporima za uklanjanje nasilja protiv žena, a koja može biti sadržana u zakonodavstvu pojedine države ili bilo koje međunarodne konvencije, ugovora ili inog dokumenta koji je na snazi u pojedinoj državi.“

(Za citirane dijelove pod navodnicima vidi: http://www.prs.hr/index.php/medunarodni-dokumenti/un-dokumenti/270-un-deklaracija-o-uklanjanju-nasilja-nad-zenama; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 21.1.2018.).

 

Čitajući ove redove pitam se čemu stalno potpisivanje kojekakvih „rezolucija“ i „deklaracija“ koje nisu ništa drugo nego izmišljanje „tople vode“, budući da već imamo ovakva dokumenta usvojena na najvišoj razini svjetske organizacije i europskih institucija, koje u pravnom i moralnom smislu obvezuju sve članice UN-a i EU, pa i Hrvatsku.

Svjedoci smo da se prigodom provođenja referenduma o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca (2013. godine) o postojeće međunarodne dokumente (koje je Hrvatska prihvatila članstvom u UN-u i Vijeću Europe), oglušila kompletna hrvatska vlast na čelu s Vladom i tadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem i da se išlo „đonom“ protiv velike većine građana koji su sa 66% glasovali za ustavnu zaštitu heteroseksualnog braka, unatoč tomu što je on već izričito zaštićen među ostalim i važećom Općom deklaracijom o pravima čovjeka  UN-a iz 1948. godine i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda  Vijeća Europe (koja je u Hrvatskoj stupila na snagu 1. studenoga 1998. godine).

 

Pored ovog dokumenta postoji i niz drugih međunarodnih akata čija je svrha zaštita obitelji, djece i žena od nasilja, pa se s pravom moramo pitati koja je svrha „Istanbulske konvencije“ i zašto se ona tako agresivno nameće?

 

Volio bih da netko javno objasni taj paradoks i odgovori na pitanje: Što to kvalitativno novo donosi „Istanbulska konvencija“ vezano za sprječavanje nasilja nad ženama i zašto se ona nameće tako ultimativno i bez javne rasprave?

 

 

 

komentar

 

 

Foto: DPCM/Twitter

 

 Autor: Zlatko Pinter

 

 Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.

 

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. 

 

 

UCM

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 351 gostiju i nema članova online

A- A A+
Srbija će ove godine morati priznati Kosovo?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

Nove objave

Open menu
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com