Pater Ivan Ike Mandurić: Kako nas je romantizirana slika Putina i Rusije zavela | Domoljubni portal CM

PRESS

Piše: Pater Ivan Ike Mandurić

Teško da ćemo sve ovo moći razumjeti dok ne otkrijemo i shvatimo strašnu ideju koja se zove Ruski Svijet – vjerojatno skovanu u ideologiji ruske pravoslavne Crkve
Pater Ivan Ike Mandurić: Kako nas je romantizirana slika Putina i Rusije zavela

PRESS: Komentar

Po načelu potrage za nečim egzotičnim, nakon što nas je Zapad razočarao, okrenuo se protiv kršćanskih vrijednosti, izdao nas kad nam je najviše trebao; nakon što je našega favorita na američkim izborima netko vjerojatno pokrao, a sve to nakon što nam se politika EU silno ogadila, a tako i naša hrvatska, nismo mogli živjeti a da se baš nikom ne divimo.

Što iz inata, što iz neznanja, što zbog nečije dobre propagande.

...

Dopirale su tako do nas vijesti kako Putin tamani sve što nije u skladu s kršćanskim načelima; gradi crkve, uspostavlja vjerske zakon na razine države, i mnoge druge dobre stvari. Žmirili smo tako na činjenicu da progoni medije, ubija svoje protivnike, zatvara političke oponente, i silno se nezakonito bogati.

Zažmirili smo i na činjenicu da je počeo opravdavati i Staljina i Lenjina, i politiku SSSR-a, i da je gušio demokraciju i u drugim susjednim zemljama. I propustili uvidjeti da se, zapravo, osim Srbije, jedino savez republika pod Rusijom, nije odmakao od politike bivšeg najzloglasnijeg režima u povijesti čovječanstva. Tako, nismo se ni sjetili pitati kako to da nitko nije odgovarao za zločine po Sibiru, u raznim čistkama, gulazima, za ubojstva po Istočnoj Europi, od Poljske, Češke i Mađarske (zanimljivo da je to i Orban zaboravio pitati,; nije li i njega to opilo?) a po onim manje poznatim državama u susjedstvu mu, mnoštvo još većih i manje poznatih zločina.

Ne sjećam se ni jedne javne isprike Putina, a kamo li procesa suđenja, otvaranja arhiva, itd. A čini se da postaje i jasno i zašto: možda stoga što se Putin ni nije odmakao od takve politike, nego je samo posegnuo za zavodljivom dekoracijom kako bi ostvario one iste ciljeve.

Zbunjuje me i teorija kako Ukrajina nema pravo odlučiti kojoj će se sili prikloniti? To je, izgleda, kao neko urođeno ropstvo države iz kojeg se ona ne može i ne smije iskobeljati. Strašno je slušati i nas kršćane kako opravdavamo Putina stoga što nije spreman trpjeti NATO na svojoj granici, pa makar to bilo u jednoj suverenoj državi koja to želi. I ne sjetismo se pitati, kako li je Ukrajini trpjeti Ruse na svojoj granici; žele li oni to u svom susjedstvu; smiju li oni postaviti to pitanje tko im je i što im je na granici, i zašto to ovaj put nije važno?

Teško da ćemo sve ovo moći razumjeti dok ne otkrijemo i shvatimo strašnu ideju koja se zove Ruski Svijet – vjerojatno skovanu u ideologiji ruske pravoslavne Crkve, koja sebi, Rusima, tumači da su oni izabrani narod koji ima osobitu misiju i poslanje božanskije od poslanja drugih naroda, odnosno, kako su – u duhu fašizma – posebniji, poslaniji, punopravniji.

Bojim se da ćemo se ponovno morati zapitati: nije li ideja SSSR-a zapravo preživjela u Putinovoj glavi, i nije li ovo pokušaj njenog povratka – i u metodama, i u obimu, i u ciljevima, tek u novom ruhu?

Da, gradio je crkve, nametnuo kršćanske zakone, spreman kamenovati svakog grešnika, možda i osuditi radi ne-pranja ruku, kršenja zapovijedi subotom… - ali, čini se, i raspeti Krista u svakome tko mu muti planove.

Morala je Ukrajina krvariti i umirati u svom raspinjanju kako bi to uvidjeli.

Da bar nije uzalud!

Slava Ukrajini!

Drugi upravo čitaju...