PRESS
Piše: Helena Krmpotić
Kakvo postajemo društvo dobro pokazuje posljednji tragični slučaj izbodenog mladića, kojeg je nožem napao čovjek u autobusu nakon što je ovaj odbio platiti kartu.
Kakav mentalni sklop ima osoba koja hoda okolo po gradu s nožem u džepu i obračunava se s nekim tko joj ne odgovara ili ga nervira tako da ga fizički napadne.
...
Na drugoj strani grada, u Sesvetama, čovjek se objesio dan prije najavljene deložacije RBA zadruga jer nije mogao više izdržati pritisak.
Slušam i čitam komentare ljudi i na društvenoj mreži, moram primijetiti da se svijest itekako promijenila unazad 6-7 godina.
Postajemo mahniti, suludi, depresivni, agresivni. Drugačija mišljenja i stavove napadamo, pljujemo po njima i po ljudima, nazivamo ih najgorim imenima.
Vladavinu zakona odavno nemamo pa sami uzimamo zakon u ruke. Najžešći su oni koji od struktura ne žive niti će im biti išta bolje kada sjaši Kurta da uzjaši Murta, pa mi je onda još manje jasan njihov angažman.
Slika društva u kojem živimo je sve gora i postajemo jedni drugima neprijatelji, iako dijelimo isti život i iste probleme. Za cestu i prosvjede, s druge strane, nismo spremni. Uljuljkani u ideju o boljem sutra, mrvicama koje nam daju, čekajući da se nešto mijenja a sami ne znamo što. Više ovakve priče poput ove dvije s početka članka nisu ni tema u medijima.
Čekamo nekakvog Mesiju i to je hrvatski problem od davnina, jer nas obično ti koje uzdižemo na portal najviše razočaraju.
Mislim da nismo još svjesni kako društvo činimo mi i kako smo mi ti koji ga oblikujemo, svatko na svoj način.
Photo: 1. oneforisrael.org
Autor: Helena Krmpotić
