Open menu
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

PRESS

RETROVIZOR - TJEDNI PREGLED
U ovom pregledu tjedna o raspuštanju Sabora, izborima, Vojnom učililištu i školarcu ministrice obrazovanja
Ode Vlada na godišnji, Sabor u materinu...
 
Retrovizor

 

 

PRESS: Retrovizor

 

 

Ode Sabor u materinu… Konačno.

 

I neće ga biti neko vrijeme… A ni uvaženih zastupnika…

...

Dobro je to za nas. Još malo pa će i Vlada RH na „zasluženi“ godišnji. Iako ne znam što će im godišnji kad ionako ništa ne rade. I imaju najduži godišnji na svijetu, plaćen. Ali ajde. Neka im. Bolje da odu nego da su tu. Jer ako ste primijetili kad nema te dvije institucije, nama krene. I to na bolje. Jer se oslobodimo okova, nitko nam ne baca klipove pod noge, nitko ne smeta, ne izmišlja gluposti. Ili kako bi narod rekao: „Nitko ne sere!“.

Jer pazite; po definiciji, Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Pa od njih očekuješ i neke bitne stvari, misliš da je to institucija koja će se zalagati za građane i njihov bolji život. Kad ono – racku! U Saboru se raspravlja o važnijim stvarima. O mudracima i madracima, rektalnom alpinizmu, spava se, kopa nos, iznose se zastupnici, gledaju pornići… Ne lažem. Imate na Jubitou.

Kako se inače YouTube naziva u Saboru. Republike Hrvatske. Nositelju zakonodavne vlasti u Hrvatskoj. Gdje očekuješ ipak neke učene ljude. Koji raspravljaju o važnim stvarima, bitnim za bolje danas i još bolje sutra. Uz njih? Teško! I zato je bolje kad ih nema. Ma nek' idu; na Sejšele, Havaje, Djevičanska otočja, Tahiti… U materinu. Samo nek' idu. Jer najbolje nam je kad smo sami. Kad vlast ne smeta. Pa uzdaj se u se i u svoje kljuse. Radi.

 

Izbori, izbori...

Izbora nema u kladionicama. Logično. Jer stvar je jasna. Dođeš i uplatiš dva listića; jedan na HDZ, a drugi na SDP. I ne možeš fulati. Jedan dobija. Garant! Jer tako je to kod nas. Kratko je pamćenje. No, ima li alternative? Ima li nekog drugog? Baš i ne. Sve nekako razvodnjeno, nikakvo, sumnjivo, u početku mutno. Ali ajde. Pa ti recimo mrziš neku stranku. I to do bola. Pa glasaš za neku drugu. Pa ta druga uđe u koaliciju s ovom strankom koju ti mrziš.

Pa više ne mrziš stranku nego sebe. Jer si, na kraju krajeva, dao glas stranki koju mrziš. Eto, zato nema izbora u kladionicama. Jer bi propale. A to se, u pravilu, ne događa. I zato nema klađenja na stranke. Da ne propadnu kladionice. Za narod – lako ćemo. Ko ga …!

Znate i kako… Ličko rukovanje. Ali ipak ne zaboravite, na izbore morate izaći. Jer izbori su važni. Jako važni. Toliko da čak i predsjednik države misli da neće izaći na njih. Jer bi mogao poslati lošu poruku. Tako da je odlučio poslati dobru poruku: „Ne izlazite na izbore. Jer da nešto znače – ukinuli bi ih!“

 

Transformacija Vojnog učilišta

Idemo u tzv. transformaciju Vojnog učilišta. Pa će biti sveučilište. Nemam ništa protiv. No, samo me jedno zanima: uči li se u tom učilištu o ratovima? Jer ako je vojno – trebalo bi. Ima logike. Pa jebo te, kako će to izgledati kod nas? Mi još 1. svjetski nismo dovršili, zbrojili i oduzeli.

O 2. svjetskom sve manje znamo. Tko je tu koga, zašto i kako, tko je bio na kojoj strani, tko na pravoj a tko na krivoj? Tko je uopće pobijedio? I kako? I zašto? Jel' uopće netko pobijedio ili su svi izgubili? Sto pitanja a na njih bar tisuću odgovora. I sve krivi odgovori, ili različiti. A mislim… Trebalo bi o tome predavati na tom nekom Vojnom sveučilištu. Pa vojska je to. A o čemu će vojska nego o vojskovanju…

A još bi trebalo završiti i priču o Domovinskom ratu. Ali nikako da se dogovorimo tko će ju napisati. Jer znamo mi što je bilo i kako je bilo. Ali ništa od toga dok to netko ne napiše. I poštambilja. I ovjeri. Sa bar tri biljega. Tako da priča o Domovinskom ratu još nije završena. Priča. Za rat i nisam baš siguran da je završen.

 

Ministrica i školarac - đačić

A ministrici obrazovanja prekipilo. Dosta joj da svi njene mjere u obrazovanju pljuju. Pa sazvala presicu, pozvala novinare, a sve kako bi objasnila da su mjere dobre. A kako u školi još ima korone, jer i korona se školuje da postane bolja, presicu je sazvala na otvorenom. Na gradilištu. Jer u Hrvatskoj se gradi. Stalno. I to bolja budućnost. A da bi ministrica bila još uvjerljivija za scenografiju je dovela i jednog đaka. Malog đaka. Đačića.

Tu negdje prvi ili drugi razred osnovne. Reklo bi se po ponašanju. Đačića. A dijete k'o dijete. Razigrano, znatiželjno, veselo. Očito iz neke radničke obitelji koja nema za dlanovnik, pa dječarac piše po dlanu. Crta. Dosadno mu. Pa se češka, belji, plazi jezik, maše ručicama… Nije mu za zamjeriti.

Sretan je on što će biti na televiziji ali ipak… Mora tamo stajati a ni sam ne zna o čemu ova teta priča. Ta ministrica, učiteljica, teta… Sve neke fraze, floskule, pa ovako, onako… Gdje će to djetetu biti razumljivo? Đačiću. Pa tek je naučio pisati i zbrajati do 10. A ni ne zna još kad će ferije, kad nova školska godina. Zna samo da mu ocjene baš i nisu najbolje i da je jedva završio razred. Ako je.

Ali ministrica je obećala da bude. Ako ode sa njom na presicu. Pa se tamo slika. Na radost roditelja i cijele nacije.

 

 Drugi upravo čitaju...
 

 

 

 

 

 

 

 

Foto: DPCM

 

 Autor: Irinej Mucak

 

 

 

 

 

Retrovizor

hrenfrdeituk

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 229 gostiju i nema članova online

A- A A+
Dijaspora treba imati više zastupnika u Saboru od manjinaca:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:
Open menu
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com