PRESS
Piše: Dida
Suza za zagorske brege na kupinećkom groblju
...“Godina je 1920. Dvojica muškaraca sahranjuju tek dva dana starog dječačića, sina Franjina prijatelja – Josipa Broza, koji će kasnije u cijelome svijetu postati poznat pod nadimkom Tito. Dječaka nisu mogli legalno sahraniti. Nije bio kršten, a župnici nisu dopuštali da se nekršteno dijete sahrani na groblju. No Tito se nije dao spriječiti. Sahranio je sina, ali nije obilježio njegov grob“...
Danas je, nakon odluke o skidanju ploče imena trga, više nego ikad intrigantna priča o tome kako se čovjek s kumrovečkih bregov opasanih vječitom maglom odjednom otisnuo u svijet i postao preko noći svjetski poznata i uvažavana osoba, pomirbeni subjekt između istoka i zapada, predvodnik Nesvrstanih.
...
Vrlo je važno i interesantno za dodati da je i njegov lifestyle bio doista poseban, spektakularan, nimalo zagorski, još manje kumrovečki a niti pod razno kupinečki.
Odijevali su ga najbolji i tada najpoznatiji svjetski stilisti, kao i suprugu mu, njegovu Snjeguljicu. Pa je tako backgroundski putovao svijetom kao inženjer Kostanjšek, kao inženjer Tomanek, sve u vidu neke skromnosti, tajnosti i intriga. Kada bi ukrao malo vremena od silnih putovanja u pauzi bi svirao klavir za svoju dušu.
Rekli bi po napisanom neka vrlo učena i vrlo školovana osoba. Svjetski putnik sa odlično izgrađenim backgroundom. Definicija pojma background ima za neke od postulata je da potičeš iz obitelji s pedigreom, da je tvoja izobrazba visokog stupnja, da imaš prepoznato društveno i nacionalno podrijetlo, te da posjeduješ sve ono što čini svjetonazor čovjeka kao društvenog bića koje se stječe dugogodišnjim školovanjem.
No ništa od svega toga osim zanata bravara nije imala ta osoba. Barem ne ona osoba koja je krenula u svijet z zagorskih bregov, točnije iz Kumrovca.
Tko je bila onda ta osoba, taj čuveni maršal Tito?
Da je bio onaj bravar sigurno bi barem jednom u životu posjetio u Kupincu, selu pokraj Jastrebarskog grobove svojih najmilijih. Posjetio bi grob oca, grob majke, grob sestre i grob svog prvog djeteta koje je umrlo nedugo nakon rođenja. Ne bi tajio grobove i ne bi grobove održavala vojska i komunalna poduzeća.
Stoga me nemalo čudi tolika galama i žal pojedinaca prema postupku skidanja ploče i preimenovanje Trga Maršala Tita u Trg Republike Hrvatske.
Čemu žalovanje prema nepoznatom ruskom plemiću, ruskom kirurgu ili ruskom špijunu njemačkoga podrijetla.
Pozdrav od autora.
Foto: UCM
Autor: Dida