PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Sjetite se sela Nikinci gdje je od prijeratnih 1600 Hrvata danas u ovome nekad većinski hrvatskom mjestu ostalo živjeti njih oko 200
Srđan Milaković, na funkciji kao dogradonačelnik Vukovara iz redova srpske nacionalne manjine, poziva ovih dana na hitnu promjenu kriterija za dodjelu stanova u Vukovaru!
Naime, tvrdi Milaković da po važećim kriterijima, stanove dobivaju samo hrvatski branitelji, ne i ostali građani, pritom ustvrdivši da uvozimo nove građane Vukovara a ostali iseljavaju!
...
Onako na prvu zaključio bi svatko od nas da je čovjek pomalo neuk, neobrazovan i neinformiran i jako zabavan. Naime u jednoj neovisnoj državi on je protiv i zabranio bi slobodno kretanje stanovnika unutar njenih granica. Čovjek bi pukao od smijeha da kojim slučajem ne znamo sav srpski marifetluk kao pozadinu njegove izjave.
Idemo prvo razjasniti njegovu tezu o uvozu novih građana grada Vukovara u ovom slučaju hrvatskih branitelja.
Na sva zvona protiv je uvoza branitelja, što nije pokazao u slučaju isto tako uvoza novih građana Vukovara, u ovom slučaju Srba iz sela oko Vukovara.
Kao da je kod njega došlo do onog ne baš dobrog zdravstvenog stanja pogoršanja intelektualnih sposobnosti koje kao za posljedicu ima oštećenje socijalnog i radnog funkcioniranja. Stanja poznatijeg u narodu kao demencija.
Da ga podsjetimo ovako dementnog da je ne tako davno i prije uvoza branitelja njegova stranačka kolegica koja je bila u komisiji za dodjelu stanova u gradu Vukovaru kao za nagradu, za svoje pa tako i njegove vjerne glasače, uvezla u Vukovar oko dvjestotinjak Srba iz okolnih srpskih sela. S obiteljima, naravno!!
Da ne bi ljudi, onako na brzinu uvezeni, obijali pragove socijalnih ustanova dodijeli im preko noći krov nad glavom. Ni manje ni više, dvije stotine stanova!! Da nije ovo usamljen slučaj srpskog marifetluka pokazali su nam diljem Hrvatske kako su imali za praksu ili dovoziti glasače ili ih za stalno naseliti. Sve u ime stranke.
Neki Srbin dobio stan, stotinjak autobusa dovezli Srbe na glasovanje!!! O čemu vi pričate, čudom bi se čudili??? No kako njega „pere“ demencija a iz napisanog je vidljivo da im je to nacionalni zdravstveni problem, mislim da bi i pod prijetnjom smrću nijekao ovu činjenicu pravdajući se zaboravom kao i ostala mu srpska bratija za sva zlodjela počinjena u Vukovaru. Rekli bi ljudi: „Brzo pamte još brže zaboravljaju“.
Međutim moram ustvrditi činjenicu da je on, taj Milaković, u potpunosti informiran, načitan i da ga uopće ne „pere“ demencija te vrlo dobro zna zašto on diže glas protiv „uvoza“ branitelja kao budućih stanovnika grada Vukovara.
Kao prvo zbog instrukcija kako raditi, po koje ide preko najmekše granice na svijetu, one prema Srbiji. Naravno najmekša isključivo za Srbe. Znaju Srbi u kojoj smjeni prelaze jer znaju da su tada njihovi sunarodnjaci obučeni u hrvatsko plavo na osiguranju bezbednog prelaska bez preteranih pitanja i dubinskih pregleda kofera. Samo ono: Gde si bre Srđane, doviknuo bi mu u prolazu srpski graničar stari? Ni stisnuo kočnice kamoli prebacio u brzinu manje, već u beogradskom pašaluku!! Iznenadio čak i Vučića, Nikoliću srce skoro otkazalo.
Da je tomu tako i da ja ne izvlačim činjenice iz malog prsta govori jedan pasus iz Ugovora o mirnoj reintegraciji hrvatskog podunavlja u ustavno pravni poredak Hrvatske:
“Tokom prelaznog perioda Hrvatska Vlada daje ovlaštenja za prisustvo međunarodnih posmatrača na međunarodnim granicama Područja kako bi se omogućilo slobodno kretanje ljudi preko postojećih graničnih prelaza“.
Sada će mnogi zaključiti, pa prošao je prijelazni period!! Nije, nije moji dragi čitatelji. San o velikoj Srbiji nikada ne prestaje pa tako ni san o SAO Krajini istočna Slavonija!!! Za koji opet imamo dokaz u Ugovoru o mirnoj reintegraciji hrvatskog podunavlja u ustavno pravni poredak Hrvatske koji govori:
“Sva lica koja su napustila Područje ili su došla na Područje sa ranijim mestom stalnog boravka u Hrvatskoj uživaće ista prava kao i svi ostali stanovnici“.
Dobro su Srbi sročili tekst Ugovora svjesni činjenice da je dogovorena traktorijada od strane srpske politike sa pobunjenim Srbima po Hrvatskoj za vrijeme one nepogode zvana VRO „Oluja“ počistila ostala Područja srpskih snova o vekovnim ognjištima njihovih predaka. Trebalo je tu robu smjestiti po hrvatskom podunavlju. Danas, sutra samo ukinuti hrvatsku granicu Sao Krajine sa granicom BIH, te spojiti sa republikom Srpskom. Ajme derneka, nova Ravna Gora, odnosno nova Ravna Ravnica i početak širenja Velike Srbije.
Da vam dragi moji čitatelji dodatno „zagolicam“ razmišljanja s tezom da će Sberbank za obeštećenje na ime duga tražiti neke od dijelova koncerna Agrokor. Dajte mislima na volju!!
Da vam skratim muke!! Zasigurno će to biti Vupik, Belje, Kneževi vinogradi... Zemljopisno znate gdje „obitavaju“ navedeni dijelovi koncerna, siguran sam i znate iz koje države dolazi navedena banka. Još sam sigurniji da znate koga ta zemlja na relaciji Srbija/Hrvatska više simpatizira!!??? Dakle nikakav zavjet urota, samo zdravo razmišljanje.
Govorili su Srđanu instruktori po beogradskim salonima i skupštinama na ime stanovništva!? Dobro ste ovo napravili sa stanovima ali dodatno radite kako smo i mi radili, po Vojvodini devedesetih. Sjetite se kako smo od Hrvata očistili selo Hrtkovce. U selu je nekada živjelo oko 1400 Hrvata, danas su pretvoreni u postotak manji od statističke pogreške. Sjetite se sela Nikinci gdje je od prijeratnih 1600 Hrvata danas u ovome nekad većinski hrvatskom mjestu ostalo živjeti njih oko 200. Malo više od statističke pogreške.
Sjetite se osmišljene asmilacije vojvođanskih Hrvata, i na agresivno promicani projekt stvaranja bunjevačke nacije kao mikronaroda koji će dugoročno biti osuđen na propast, odnosno na asimiliranje u naš većinski srpski narod.
Tako treba izgledati vaš Vukovar gospodo manjinci koji nikada nije niti će biti hrvatski, osvježili bi im pamćenje na instrukcijama. Tu je sva pozadina Srđanovog marifetluka, Srđanove bune protiv uvoza branitelja.
Da im netko uz sva njihova nastojanja i htjenja u želji ostvarenja nečeg čistog, svesrdno pomaže i u hrvatskoj politici nije neka novost ali opet za one nevjerne Tome jedan evidentan podatak da je tome tako.
Naime usprkos preporuci komisije UN-a i Eurostata, koji kaže da je prilikom popisa stanovništva primjenjiva definicija iz 2001. godine koja jednostavno kaže: Tko stanuje na toj adresi i vlasnik je te nekretnine, naravno i njegova obitelj, taj je stanovnik Hrvatske.
Sada dobro čitajte dragi moji čitatelji!
Hrvatska je 2011. godine uvela pretpostavku prebivanja. To znači da se netko popisan izvan Hrvatske tko izjavi da će prebivati u Hrvatskoj, uključuje u stalno stanovništvo!!!! To nema nijedna zemlja svijeta. Zamislite da nekog popišete vani i on kaže da će prebivati u Hrvatskoj, a vi ga uključite u stalno stanovništvo. Zamislite pretpostavku da nacionalno osviješteni Hrvati krenu put Afrike te sav onaj narod obezvrijeđen i osiromašen od njihovih kolonizatora upitaju bili željeli postati stanovnik Hrvatske?!?! Pod pretpostavkom da se u Hrvatskoj ipak malo bolje živi nego po nemalim afričkim državama. Posljedice!!! Indija bi za nas bila omanja državica.
Vratimo se mi na naše manjince Srbe. Takvom definicijom postali su građani Hrvatske oni koji najviše u mjesec dana borave dan dva u Hrvatskoj i to u vrijeme podjele mirovina, nisu sigurni koji dan ide poštar, u vrijeme izbora, naravno izbora za zastupnike manjina, u vrijeme dodjele stanova a sve ostalo vrijeme svijeta provode u Srbiji. Čak i djecu školuju u Srbiji. Kada znamo činjenicu da na jednoj adresi u Vukovaru i po okolnim selima ima prijavljenih po desetak i više obitelji sasvim je razumljivo da dane i noći provode u Srbiji. Pa gdje bi svi za Boga miloga i spavali. Zamislite vrijeme ručka!!?? Desetak familija kao mala svadba!!! Tek koliko bi trebalo bešteka i tanjura, uf, uf.
No unatoč svim činjenicama volio bih osobno upoznati gospodina koji je donio ovakvu uredbu da ga upitam kojim se ciljevima vodio. Naravno da bih ga upitao još nekoliko pitanja, ona o kršenju Ustava RH, o kršenju zakona RH, ona o kršenju preporuka UN-a.
Ono vrlo važno što je ovdje potrebno za napisati je činjenica kada bi na srpsku manjinu primijenili Zakon iz 2002. i poništili ranija dostignuća postalo bi i vrapcima na grani jasno da nikada nisu imali niti danas imaju potrebni postotak po zakonu da imaju svoje pismo.
Međutim tada bi najviše bila oštećena talijanska manjina koja samo u općini Grožnjan prelazi jednu trećinu, a poznato je da jezičnu ravnopravnost ostvaruju na regionalnoj i županijskoj razini. Zato zaključak, ne talasajmo po slovima zakona kada su u pitanju manjine, pogotovo srpska.
Mogao bih ja ovako pisati unedogled o nepravilnostima i srpskim rabotama, ali imam i ja neka ograničenja, ne u iznošenju stavova već u broju kartica napisanog. Stoga ću kao zaključak napisati dragi moji čitatelji.
Svaka izgovorena riječ iz usta vodećih predstavnika srpske manjine, Milakovića, Pupovca, Stanimirovića, Đakule, Jeckov nije bez veze izrečena. Svaka njihova riječ ima jedno jedino skriveno značenje koje možemo i moramo tražiti samo i isključivo u njihovom snu o ostvarenju vekovnih težnji za velikom Srbijom. Nisu oni nikada željeli niti voljeli Hrvatsku, pogotovo neovisnu u svojim granicama. Nažalost, ne našu već njihovu. Unaprijed isprika Srbima koji poštuju svoju Domovinu Hrvatsku, ali moram napisati:
Odrastao sam uz manjinske Mađare, Rusine, Nijemce, surađivao s manjinskim Bošnjacima, Albancima, veselio se s manjinskim Slovacima i Romima i nikada ama baš nikada nisam od njih čuo da bi na područje Hrvatske „dovukli“ granice svoje zemlje.
Ahoj od autora,
Përshëndetje nga autori,
Hallo vom Autor,
Привет от автора,
Bună ziua de la autor,
Hello a szerzőtől,
Pozdrav od autora!
Foto: DPCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
