PRESS
INVALIDI I INVALIDNOST Piše: Željko Galović - Dida
Tu i tamo zaposlimo kojeg invalida u Saboru, čisto vizualnog dekora radi
Poznaje povijest društva razne oblike segregacije. Prostorna segregacija stara je više tisuća godina. Stoga uopće ne sumnjam da je „zvijezda pratilja“ prostorne segregacije bila i ona populacijska. Razdvajalo je društvo ljude na osnovu različitih kriterija koji su u suprotnosti sa načelima ljudskih prava i sloboda a povijest sve to zapisivala i pamti.
Poznamo mi riječ geto, nije nam nepoznata niti riječ apartheid. Sjećamo se mi i Kunta Kinte, gledali smo u filmu Rob Roya, Robin Hooda i sve druge stvarne ili izmišljene likove ali sve do jednog borci protiv različitih uzroka i posljedica segregacije.
...
Trebali smo kao društvo sagledavajući povijesne zapise na temu negativnih utjecaja, rezultata segregacije davno prije progledati, međutim nismo. Nije tema ali je jedan oblik današnje segregacije situacija sa bosanskim Hrvatima kojima je vrijeme izgleda prošlo. Hrvati iz Bosne polagano, ali sigurno prestaju biti faktor većine društvenih i političkih zbivanja i BiH i okružju.
Zašto sam dosta teksta posvetio činjenicama koje nisu usko povezane s invalidima? Zato jer su i invalidi dio društva i pošto je segregacija „pojela“ svoju djecu nisu ni invalidi kao zasebna skupina bili lišeni tih događanja.
Napisali su u svojim radovima Van Kempen i Özüekren: “Osim u slučajevima potpune segregacije, poput geta, nije moguće teorijski utvrditi koliki stupanj koncentracije i odvojenosti od ostalih populacija nedvosmisleno određuje fenomen segregacije“.
Ja bih to pojasnio našim jezikom naroda. Otprilike nekako ovako:
Koliko bi trebalo zaposliti invalida Domovinskog rata primjerice u Saboru da bi raznosili od saborskog zastupnika do saborskog zastupnika papire za predmetne sjednice da bi narod progovorio "eto vidiš kako su se ovi invalidi uhljebili u državne institucije". Sigurno ne bi zaključili da te poslove raznošenja papira rade nećaci, bratići, kumovi i ini rođaci od onih koji sjede u Saboru, i ne bi zaključili da je na snazi segregacija.
Stjeraj te invalide u njihove udruge, moderna geta, nepisano je pravilo pa neka se oni bore sa sistemom koji po pokazanoj svakodnevnoj praksi „jede svoju djecu“. Tu i tamo zaposlimo kojeg invalida u Saboru, čisto vizualnog dekora radi i to je to, moj narode.
Zvuči doista paradoksalno da smo pristupili elitnom društvu zemalja, a u poštivanju temeljnih ljudskih prava i prava osoba s invaliditetom smo daleko od razvijenog svijeta, duboko u srednjem vijeku.
Sjetim se jedne rečenice: priroda uvijek teži stvoriti savršeno stvorenje i u većini slučajeva stvori ga, međutim društvena zbivanja pretvore ga u invalida koji potom ne odgovara društvu niti prirodi.
Rješenje - segregirati ga!
Pozdrav od autora.
Foto: UCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
