UCM

"Dok je Ivan krstio sav narod, krstio se i Isus. Kad se on molio, nebesa se otvore,  a Sveti se Duh u tjelesnome obličju goluba spusti na njega. S neba se začuje glas: 'Ti si moj ljubljeni Sin! Ti si moja radost!'"

Ovako je opisano krštenje našega Spasitelja Isusa Krista u Evanđelju po Luki (Lk 3:21-22).

...

Prema sinoptičkim evanđeljima (u koja spadaju prva tri: Evanđelje po Mateju, Evanđelje po Marku i Evanđelje po Luki - i koja za razliku od Evanđelja po Ivanu daju sveobuhvatan pogled na radosnu vijest s brojnim podudarnostima u prikazima događaja), Isusa je na rijeci Jordanu krstio Ivan Krstitelj, čime započinje i njegov javni život.

Obredom krštenja i uranjanjem u vodu Jordana, Isus se solidarizirao s grješnicima i tim je činom navijestio kako će zbog njih i otkupljenja njihovih grijeha ići do kraja, podnijeti muku, pa i dati svoj život. Krist na sebi nije imao Istočni grijeh (u svemu je bio jednak čovjeku osim u grijehu), jer je kao božanska osoba u ljudskom tijelu od početka bio potpuno ispunjen i nadahnut Duhom Svetim, pa se stoga ovo Njegovo krštenje može promatrati samo u tom smislu: potpunog solidariziranja s grješnicima i pripravnosti za ono što ga čeka na putu muke i otkupljenja njihovih grijeha.

Obredom krštenja u rijeci Jordanu Ivan je pokornike čistio od grijeha i pripremao ih za prihvaćanje Mesije koji je dolazio. Isus je pristupanjem u redove grješnika i pokornika "ispunio pravednost", a nebo koje se otvorilo, glas Oca i ukazanje Duha Svetoga potvrdili su njegovu božansku narav. Tako je svijetu stiglo spasenje po Kristu (Pomazaniku, Mesiji) kojega je prorok Izaija najavio 800 godina prije rođenja u Betlehemskoj štalici:

"Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel." (Knjiga proroka Izaije 7,14)

Ovim je riječima starozavjetni prorok Izaija daleko prije nego se to dogodilo, navijestio Izraelu i čitavom svijetu dolazak Krista Spasitelja kojega će Djevica Marija bezgrešno začeti po Duhu Svetom. On je kao utjelovljeni Sin Božji bio dar Božje ljubavi smrtnom čovjeku za vječni život.

Nesporan je golemi ugled svetog Ivana Krstitelja u našoj Crkvi, već zbog same bliskosti i posebne povezanosti s Isusom. On je ne samo preteča Spasitelja, nego su njegovo začeće i rođenje obilježeni čudesnim znakovima, a jedan od njih je i to što ga je još u utrobi svoje majke pozdravio. Sam Isus je Ivana proglasio "najvećim rođenim od žene", a i njegovo mučeništvo potvrđuje koliko je bio vjeran i odan Spasitelju čiji je dolazak najavio.

Sveti Ivan Krstitelj bačen je u tamnicu zato što se zamjerio tetrarhu Herodu Agripi zbog nezakonitog braka s Herodijom. Potom je Herodijina kći Salome po nagovoru majke zatražila od Heroda njegovu glavu (nakon što joj je ovaj obećao ispuniti svaku želju poslije plesa što ga je izvela njemu u čast). Krvnik je potom u tamnici odsjekao Ivanu glavu i ona je na pladnju donesena u Herodove odaje.

Danas se glava Ivana Krstitelja kao jedna od najvećih kršćanskih relikvija nalazi u sirijskom gradu Damasku, u kršćanskoj kapeli smještenoj unutar jedne džamije, što je jedinstveni takav slučaj u svijetu i dokaz kako je život u miru između kršćana i muslimana moguć.

Ivan Krstitelj bio je nepokorni i nepopustljivi sljedbenik Krista koji se nije dao prestrašiti od moćnika ovoga svijeta i svoju je čvrstu vjeru i dosljednost zadržao do posljednjeg trenutka i mučeničke smrti, opominjući i prekorijevajući grješnike zbog bluda što su ga činili.

Ovaj asket, propovjednik i prorok, živio je u pustinji kao isposnik, nosio odjeću od devine dlake, hranio se skakavcima i medom divljih pčela, skupljao je učenike i pozivao i njih i puk na kajanje, pokoru i unutarnji preporod kako bi pripravni dočekali Mesiju.

Jedan je od rijetkih svetaca naše Crkve koji se slavi dva puta godišnje (rođenje 24 lipnja i mučeništvo 29. kolovoza - nazvano u narodu još i Glavosjek Ivana Krstitelja).

Blagdanom krštenja Gospodinovog završava božićno vrijeme i on se slavi u prvu nedjelju nakon Bogojavljenja koje (6. siječnja).