"O, dragi moji prijatelji i ljubitelji Krista, sjetite se trenutaka kada su vas nepravedno osudili"
DUHOVNI KUTAK
Križni put - Vlč. Zlatko Sudac
Isusova nepravedna osuda… O, dragi moji prijatelji i ljubitelji Krista, sjetite se trenutaka kada su vas nepravedno osudili. Kada su vas mislima i djelima osuđivali i zlostavljali a da ni vi niste bili svjesni toga. Kako se mi ljudi nekad znamo zlostavljati...prstom ukazivati na slaboće i nepravde drugih ljudi… samo zato što je druga osoba malo drugačija od nas. Ne prihvaćam je jer je malo drugačija...
Ljudi moji, imati širinu srca, znati voljeti svakog čovjeka, znati učiti od tuđeg mentaliteta, upoznavati srca jedni drugih, živjeti jedni za druge… Pa nije ovo neka utopija. Pa to je stvarnost srca moga koju vam želim večeras ponuditi, pružiti. Biti bogat ili siromašan, biti zdrav ili bolestan, biti drugačiji, čak i druge vjere, drugih filozofskih uvjerenja u životu… Ljudi moji, znati učiti jedni od drugih, koje je to bogatstvo, koja je to snaga…
Tu imamo bračne parove, imamo mlade, imamo ljude koji su samci, imamo časne sestre, imamo svećenike, naše drage ministrante, imamo djecu… Znati u svakoj tragediji života prepoznati dobro drugog čovjeka,znati se voljeti…
Ne dajte, ljudi moji, ne dajte da vam neki virus uđe u srce da u vama ugrožava dobro drugog čovjeka. Ili neobićnosti, ili nešto drugačije što drugi čovjek nosi u svom životu i svom srcu. Ne dajte dopustiti osudu u svom biću. Ne dajte da vaše srce osuđuje. Ne osuđujte i nećete biti suđeni. Ljubite i bit ćete ljubljeni. Praštajte i bit će vam oprošteno.
To vam je poruka ove prve postaje, ovog prvog naklona. Bože,ne dopusti mi da ikad u životu mome osudim nešto što ja možda ne razumijem, da ikoga osuđujem. Učite jedni od drugih. Volite se ljudi moji, upoznavajte srca jedni drugih, upoznavajte dubinu duše i bilo koje nosite u sebi, Božji Duh koji kuca u vašim srcima. Ne dajte osudi maha i sve će vam biti oprošteno.
Amen
Druga postaja
Da prijatelji,nakon potpono nepravedne osude,za koju je i sam Pilat potvrdio da je nepravedna,Isus bez ikakva otpora prihvaća križ. Koliko puta ćemo u životu osjetiti da smo nedužni a da moramo potrpiti. Ma ljudi moji,uzmite svoj križ,potrpite…i padnite pod njim.Nemate se čega bojati.
Jedna majka može pokleknuti pod teretom svog života. Može i jedan čovjek,muž,također može. Ma prihvati tu svoju slabost,dopusti taj svoj pad. Uzmi na svoja ramena taj svoj križ i kreni putem Kalvarije… Ali tamo negdje postoji svjetlo,i kad sam najslabiji,i kad mi je teško,i kad mi se srce hoće raspasti… Tamo negdje,ja osjećam da postoji svjetlo,postoji Uskrs mog života.
Ma ne bojte se ljudi pasti pod svojim križem. Pa tko to od nas ljudi nije pao pod križem? Pa padamo! I padat ćemo! Jer smo ljudi. Ali znajte,postoji snaga koja vas može uzdići da stanete na svoje noge. Gledaj! Gledaj,molim te čovječe,u raspetog Krista. Gledaj u lice Božje,i hodat ćeš po vodi,vodi života i uskrsnuća,hodat ćeš. Uzdignut ćeš se iz tog pepela. Ne daj da te slaboće tvog tijela i makalsalost duha zarobe,da te pobjede. Ne daj! Čovječe,možeš pogriješiti,možeš pasti. Ali znaj da postoji Bog u koga,molim te,zagledaj se,zaljubi…
Amen
Treća postaja
Da, čovječe, druga postaja - Isus prima na sebe križ. Treća postaja - Isus pada pod križem. Što drugo očekivati nego pasti pod teretom križa, ali se razbiti. Da, pasti. Tri puta je pao pod teretom križa. Ovo je prvi pad. Da bi i oni koji će padati pod teretom vlastitog križa uprli pogled u onoga koji će im dati milost i snage da se podignu i dalje nastave svoj križni put. Prvi, ili drugi, ili treći put... Padat ćemo, ljudi moji, ali se ne dajmo. Pao pod preteškim teretom, kojega je radi prevelike ljubavi prihvatio. Mnoge terete i mi nosimo jer smo se zaljubili, jer volimo, jer živimo. I onda te život iznenadi... Nismo htjeli, dogodi se. Slabi smo i padnemo. Dogodit će se pad i malaksalost našeg života. A, ljudi moji, prihvatite patnju. Što drugo da vam kažem na početku ovih padova križa?
Prihvatite patnju. Bilo to bolest, osama, depresija, razočarenje, samoća, što god da dođe...starost, nerazumijevanje, bračni problemi... Prihvatite patnju,prihvatite je srcem svojim. Jer samo onaj koji zna patiti taj zna ljubiti. Samo ono srce koje je pročišćeno tugom to zna prihvatiti ljubav. Vjerujte mi to braćo i sestre.
Amen
Četvrta postaja
Dajte se, braćo i sestre, sada uživite u sliku Isusa, koji je osuđen na smrt. Pao je već jedanput pod križem, osuđen je. Nosi taj teret i pogled mu se susreće s licem presvete Bogorodice. Vi znate kako je voljeti svoju majku. Vi znate kako je osjećati majku dubok,intimni doživljaj. To je vaša mama. I, ja gledam svoju mamu u oči. I, ja svojoj mami govorim: "Ja sam nemoćan. Ja ti se, majko, predajem. Ja, majko, umirem." Drugim riječima "Majko voli me! Prati me! Pomozi mi! Majko, teško mi je! Mama,tu sam! Mama, volim te!" Kako su to iskreni trenuci, pogled našeg Spasitalja s pogledom naše majke Marije, njegove roditeljice. Ljudi moji, uključio bih svu bol...svu bol one djece koja jedva vide oči svoje majke.
Uključio bih svu patnju odbačenih, napuštenih. Uključio bih svu bol nerođenih, onih koji traže svoju mamu. Svu onu dječicu koja vape za istinskom majkom. Kako je prekrasna slika Marije patnice, mame našeg Spasitelja, i Njega koji se u pogledu susreće s njom. Kako je to blagoslovljen susret...
Amen
Peta postaja
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ.
Mi imamo ovdje domove za starce, domove za nezbrinutu djecu, popravne domove... Ljudi moji, koliko dobra mi možemo učiniti jedni drugima... Ovo mjesto ima zaista potrebitih ljudi, potrebite mladeži, potrebite djece i starce. Ima ih... Kako bi bilo blagoslovljeno ponjeti njihove križeve. Kako bi bilo lijepo znati pružiti ruku, znati učiniti nešto dobro, učiniti neki iskorak.
Nek vas ne guši tradicija! Biti radi.kalan, biti nov, biti u evanđelju nov, ponuditi nešto veliko, dati se, založiti se, učiniti nešto lijepo za dobro ovog mjesta, na svoj originalan način. Pružiti ruku kao Cirenac. Ljudi moji, dajem vam samo bubu u uho. Razmišljajte na koji sve način vi možete biti cirenci koji će nešto učiniti za dobro i napredak ljudi. Kako dati srce srcu, Kako voljeti jedni druge.
Amen
Šesta postaja
Prijatelji moji, među tolikim svijetom može se naći jedna osoba, jedna žena, ili muškarac koji ima tolike ljubavi i hrabrosti približiti se onome koga su svi prezreli. Može se naći jedna osoba koja ima tolike hrabrosti. Ali ja kažem i tolike ljubavi.
Neću nikada zaboraviti, i neću spominjati mjesto, kada je jedna gospođa, koja je imala u Italiji svoje por.nografske ponude, napustivši svoj životni put, došla na jedan od naših hrvatskih otoka, a ja sam tada bio na službi u toj župi, prošetavši se s tom osobom bio osuđen jer su svi pokazivali prstom što ima jedan svećenik razgovarati s takvom osobom.
Ljudi moji, kako mi lako podižemo prste, kako se lako u srcima mačem ubijamo!...
Imati snage prepoznavati pojedince koji su u stvarnoj potrebi, pružati im maramu utjehedaobrišu svoje suze, da osvježe lica svoja, kako je blagoslovljeno imati takav dar. Biti toliko blizak jedan drugome.
Nemojte, ljudi moji, jedni protiv drugih. Volite jedni druge. I otvorite vrata svoga srca. Budite Veronik koja će imati rubac za najpotrebnije, za najveću sirotinju, za najosuđenijeg. Ti će nas, vjerujte mi, po čistoći svoga srca, preteći u Kraljevstvu Božjem.
Amen
Sedma postaja
Isus pada drugi put pod križem. Pada, ali se i ustaje. Mnogi nemaju te snage. Ne, ne ljudi moji, nemaju snage. Nemaju nikoga da im priskoči u pomoć. Gdje padnu po drugi puta, ako im se to dogodi, onda tu i ostanu. A onda dignu ruku na sebe, na vlastiti život. Napuštaju obitelj i djecu. 180 000 branitelja je u takvim situacijama! Stotine tisuća je već diglo ruke na sebe! To su činjenice! To su stvarnosti! Samo sam ih prošli tjedan barem tridesetak primio koji se žele raznjeti bombom!
Ljudi mogu pasti i nemaju snage dignuti se više! Joj, tada treba nadljudske sposobnosti... Treba ih zagrliti! Mislim na te ljude, ali takvih ljudi ima i u drugim kategorijama! Od naših narkomana i ovisnika, oprostite na izrazu; od ljudi koji su u rastavama, ljudi koji gube posam, ljudi koji su u lošim egzistencijama... Imate ih oko sebe!
LJudi koji su jednom pali, ali su se dignuli, sad ponovo ih je nešto lupilo! Život im ne da zraka! Bore se! Trude se! Znati njima pomoći, ljudi moji! Znati se boriti za te duše! Vi ste Katolici! Vi ste kršteni u ime Božje! Imate Duha Božjega! Dajte ponudite tu snagu duha, ponudite je ljudima kojima je to potrebno! Pogledajte oko sebe! Dajte im srce svoje otvorite! Zaživite tu milost koju nam Bog daje! Pomozite bližnjemu! Otvorite oči za potrebe bližnjega! Neka ne padne drugi put i ostane dolje, nek se digne. Dajte mu vi snage da se digne, da se izvuče. Ne dopustite da se dogodi zlo! Jer, ostati dolje znači smrt. Dignuti se znači nova nada, nova nada za život.
Amen
- sadržaj se nastavlja -
Osma postaja
Kolikoma bi danas trebalo uputiti iste riječi: "Ne oplakujte mene, nego sebe". Ljudi moji, sebe oplakujte, jer ste gluhi i njemi za osnovnu zapovijed. A to je zapovijed ljubavi, najveća zapovijed nad svima, jer po njoj ćete biti suđeni. Koliko ste ljubili toliko će vam biti. Oplakujte djecu svoju koju ne učite ljubavi, koja se ne znaju ni prekrižiti. Hoćete da vaša djeca nauče sve moguće životne vještine i umijeća, a niste ih naučili prvu i najveću zapovijed, zapovijed ljubavi!
Što se danas sve ne propagira važnim! Što je sve danas na prvom mjestu života! Moramo naučiti djecu kako rditi na internetu i na kompjuterima, a ne znaju zapovijed ljubavi Božje! Ljubiti bližnjeg svoga iznad svega, k'o sebe samog, i Boga svoga, svim umom i srcem svojim, svom silom svojom. Zapovijed ljubavi...
Znajte da ta ista djeca, koju niste naučili ljubiti Boga u svome bližnjem, ni vas neće ljubiti. Neće! I zato eutanazija, zato genetski inženjering, i zato abortusi, i zato mnogi zakoni koji ruše osnovno dostojanstvo čovjeka i Boga u njemu! Tješite me...
Što imamo mi tješiti Boga?! OOn treba tješiti nas!! Jer mnogi smo zabludili, skrenuli s izvornog puta Njegova evanđelja, osnovne poruke ljubavi prema čovjeku i Bogu. Ljubite žene jeruzalemske, ljubite se braćo moja! Ljubite čovjeka i Boga iznad svega, da bi bio život fundament vaše budućnosti.
Amen
Deveta postaja
Stanje ni danas nije puno bolje. I danas prevladavaju ljudska oholost, mežnja, egoizam, terorizam... I danas Krist u svojim udovima pada... ma pada... do kraja... Pada u onima koji trpe. Ma znate kako, ovog trenutka dok mi molimo Križni put, na stotine tisuća ljudi strijepe. Trpe u svojim tijelima... rtne strahote, gladi, neimaštine... Ljudi moji, sjetite se patnika širom svijeta. Ovog trenutka, sada, ne vide onaj jedini izlaz u najrazgolićenijem, najnemoćnijem, najsvetijem Kristu.
Nije li čitav ovaj naš planet jedna velika kalvarija križnog puta? Ne dođe li nam ponekad pomisao "Ajme, Bože moj, koliko će to lijepo biti kad umrem jednog dana." Da, bit će to spas. Vjerujte mi, ljudi moji, jednog dana, otvorena srca, čista srca doći pred lice Božje, to je spas. Ovaj naš život na Zemlji je velika kalvarija, dolina suza, kalvarijski put.
Ja vas lijepo molim, i kad vam dođe kao da je kraj, , kao da zaista više nema snage, kao da nemate više mogućnostu uzdignuti se, ja vas molim, pogledajte u neki cvijet, zvjezdano nebo iznad vas, u dječje oči, u osmjeh sretna čovjeka, poslušajte i omirišite miris prirode... Nađite negdje snage za dalje, snage za život, i kad zaista mislite da je kraj, Zaljubite se u Boga, i u sliku Božju koja je svugdje oko vas.
Amen
Deseta postaja
Golotinja... golotinja... golotinja... Mene je sramota nekad, kao svećenika, doći na kiosk kupiti novine a da me ne zapljusne golotinja. Vozim se autoputom prema Zagrebu i dočekaju me jumbo plakati gdje žena u halterima, polugola, reklamira socijalno ili zdravstveno osiguranje. Golotinja na svakom koraku, ljudi moji. Golotinja... Tko u takvom vremenu, kada se brinemo za svoju djecu da neće na internetu naći por.nografiju, može sačuvati zdrav stav prema tijelu, seksualnosti i životu?
Kada mi dođe djevojka i plače. "Velečasni, velečasni Sudac, moj mladić će me napustiti ako ne spavam s njim. Što d učinim?" Ja joj kažem "Pusti ga! Jer nije vrijedna takva osoba da te ima kao djevojku. Napusti ga! Živi pošteno, živi čisto. Živi čista srca. Budi prava i Božja i dođi nevina pred oltar života jednoga dana na svoje vjenčanje."
Golotinja i por.nografija na svakom koraku. Isusa su skiniki i razgolitili... Ma dobro, znate što, ako je vaše srce sveto, ako vi nosite Boga u sebi, ne može vam skinuti nitko ništa do vaše nevinosti! Ma, da vam kožu zderu s vas, pred Bogom stojite časno. Znate što imate u svom srcu i duši. Vas nitko ne može posramiti, vi imate Boga u sebi. To je važno naglasiti ovdje. Ona duhovna golotinja, ona medijska golotinja koja se danas propagira. GGdje mogu čovjeka toliko diskriminirati i razgoliti, da se, ako nema Boga u sebi, raspadne. Znajte imati snage u svom srcu! Nitko vam ništa ne može. Ako je Bog u vašoj duši, na mogu vam obraz popljuvati, ne mogu vas razgolititi, ne mogu vas popljuvati jer je Bog u vašem srcu. Čuvajte dostojanstvo koje vam je Bog dao, dostojanstvo Božjeg djeteta, kršćanskom snagom koju nosite u sebi. I ne morate se bojati golotinje ovoga svijeta.
Amen
Jedanaesta postaja
Da bi opravdali sebe i svoju oholost, ti zlikovci, spremni su našeg Boga pribiti na križ. Spremni su na križ pribiti samu Božju ljubav. Prisjetite se prizora Golgote. Filmski umjetnici su ih prikazivali na različite načine. Meni je sada pred očima prizor iz filma Pasija.
Koja je to patnja! Jedan Bog daje sebe za sve nas. Jedan Bog dopušta da ga kroz zapešća ruku i kroz noge pribiju. Čeka smrt na križu. Kopljem ga probadaju... O Isuse moj, ma šta nas toliko ljubiš da sebe daješ za nas do kraja, do smrti, smrti na križu.
Možda jedino umjetnost ili glazba mogu dočarati svu dubinu. Ne riječ. Riječi su bezlične. Riječi teško mogu izreći stvarnost događaja križa. Slika... Glazba... Stanimo pred tim misterijem. Isus umire na križu.
Volim Te dobri Bože moj, volim Te svim silama svojim. Hvala ti Isuse moj, koji si dopustio da te pribiju za moj spas, da po tebi uskrsnem i ja.
Amen
Dvanaesta postaja
Da mi je sada, ovdje, jedno veliko platnostaviti pred vas, pokazati stvarni trenutak ljudi koji umiru po bolnicama. Ljudi koji umiru od karcinoma, od kojekakvih bolesti, staraca koji umiru po staračkim domovima. Da tu sada, na jednom velikom platnu, ovog trenutka pogledamo, samo u Hrvatskoj, ljudi koji večeras umiru i trpe u svojim tijelima, i pitanje je da li će dočekati sutrašnji dan, na respiratorima, s kojekakvim bolestima, ljekovima. A to je sastavni dio našeg života. Isus umire na križu, i mi ćemo umrijeti jednog dana. I ti, i ja, i svatko od nas, samo je pitanje časa. Pitanje je vremena da li će to biti za 10, 20, 30 ili 50 godina.
Vjerujte mi za 100 godina nikog od nas više neće biti živog. Ova djeca više neće biti živa. To je sastavni dio života, da. Ali znati umirati može samo onaj koji zna živjeti, koji se ne boji smrti, koji zna što je učinio u svom životu, koji se bori za svoj život. Krist se do kraja borio za svoj život. Sad umire na križu, ali je do tog trenutka proživio svoj život. Dao je do kraja sebe. Umro je do kraja davši se nama.
Znati, ljudi moji, dati se, darovati, proživjeti svoj život, pa nema većeg blagoslova. Znati živjeti, znati za koga se darujemo, znati razlog svog života. Živite ljudi moji, živite! Živite da biste znali umrijeti kad dođe vaš čas.
Amen
Trinaesta postaja
Consmmatum est. Znčilo bi "svršeno je", "žrtva je dovršena" u prijevodu. Vojnik će mu još probosti bok, a iz srca će poteći kap krvi, pjesnički rečeno. I to je dakle, cijena naše otkupnine. To je ljubav kojom nas je ljubio.
Svakoga dana, ili bolje reći svakoga trenutka, dovršava se cijena našeg života. Svi se mi nalazimo u toj sjeni tog križa. I jednog dana ćemo, prije ili kasnije, mi morati dovršiti svoj životni put na golgoti ovog svijeta.
Vrijeme je kratko i brzo prolazi, treba ga iskoristiti. Vrijeme je jako kratko. Jednoga dana će nas obući u odijela, ili crne haljine, oviti krunice oko naših hladnih ruku. Jednoga dana morat ćemo i mi napustiti sve, i svoje vlastito tijelo koje sada pokrećemo i pomićemo snagom volje. Da, doći će jednoga dana i taj trenutak u naš život. Nemojmo se bojati. Otvorite srca za misterij vječnosti.
Amen
Četrnaesta postaja
Nema ljepših riječi nego onih Kristovih. "Bolje da ja odem od vas braćo i sestre. Potrebito je to da ja odem od vas, jer ako ja ne odem neću vam poslati Duha Branitelja, Duha Istine, On će vas upućivati u svaku istinu, Duha Svetoga!"
I, rodila se Crkva na pedesetnicu. Uskrs je donio svoj plod. Ma, ne može ljubav Božju satrati nitko! Crkva se rodila. To je rođendan Crkvi. I, mi živimo toliko tisuća godina, do današnjeg dana. Mi smo Kristovi udovi. Grob je samo spomen, negdje u Jeruzalemu, samo spomen. Ne može ljubav Božju satrati nitko! Mi smo udovi Njegovi. Mi smo nastavak. Mi smo uskrs Kristove patnje i križa njegova.
I zato slavimo ovaj Veliki tjedan koji je pred nama. Spominjemo se Kristove patnje da bismo dočekali Uskrs, da bismo dočekali najveću proslavu Kristova otkupljenja, slavu našeg života, ono što je pred nama ljudi moji. Mi živimo... mi živimo... Pred nama je vječnost. Smrt više ne postoji! Ona nama više ne gospoduje, shvatite! Zaživite to! Povjerujte u to Mi smo Kristovi. Mi smo živi. Duh Sveti vlada našim srcima.
Amen!
Foto: 1. Izvor