PRESS
Hrvatski branitelji ne zaslužuju biti prepušteni zaboravu!
PRESS
“Nema rata koji nije ponizio ratnika”, stara je kineska izreka, ali niti jedan rat nije ponizio ratnike ili ne tako brzo kao što je hrvatska država ponizila i zaboravila svoje ratnike.
Normalno je da po završetku rata svaka vojska i država ima viška vojnika i časnika ali normalno je i da svi oni koji imaju zdravstvene sposobnosti kroz sustav medicinske rehabilitacije, edukacije, prekvalifikacija nastave graditi državu i društvo. Ali, hrvatska država je odlučila svoje osloboditelje umiroviti, samim time izopćiti iz društva, uskrativši im osnovno ljudsko pravo, pravo na rad, uskrativši im pravo da grade i izgrađuju državu za koju su do jučer ginuli.
...
Hrvatska se jednostavno na taj način vrlo brutalno odrekla cvijeta svoje mladosti, odrekla se najčasnijih i najhrabrijih muževa u svojoj povijesti, a svoju budućnost stavila u ruke beskičmenjaka i poltrona, izdajnika raznih boja.
A kako su tek prošli oni hrvatski vojnici koji su nakon povratka s ratišta ostali bez radnog mjesta, ne treba ni govoriti, obicno uz ispriku “a tko vas je tjerao da idete u rat”, i to uglavnom od direktora i rukovoditelja koji su našli načina da izbjegnu mobilizacijski poziv da bi sudjelovali u procesu privatizacije.
U većini zemalja EU i NATO čija je Hrvatska članica i s kojima se često uspređujemo vojnici i časnici tih država po odsluženju vojničke službe i sudjelovanja u ratu nastavljaju u civilstvu tzv. drugu karijeru, uglavnom u državnim službama, diplomaciji, a nerijetko su direktori vodećih državnih i privatnih korporacija.
Za razliku od tih zemalja, hrvatski vojnici su prepušteni zaboravu države i sami sebi, radu na crno, nerijetko alkoholu i kladionicama. Zato ne čudi podatak da se od završetka rata u Hrvatskoj ubilo blizu 3000 branitelja.
Ljudi su se osjećali bezvrijednima u vlastitim očima, u očima svoje djece, zaboravljeni od vlasti i državnih institucija, odbačeni od države i često bivahu na podsmijeh javnosti.
Foto: DPCM
Autor: DPCM
Izvor: koprivnicki.info
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
