POVIJEST
DOMOVINSKI RAT - Geneza velikosrpske agresije (piše: Zlatko Pinter)
Kraljevina SHS proglašena je bez ikakvog pristanka hrvatskoga naroda
Kako nedvojbeno proizlazi iz svih relevantnih izvora, cjelokupni projekt stvaranja Kraljevine SHS pod žezlom Karađorđevića bio je praćen zakulisnim igrama, bizantskim smicalicama i prevarama srbijanske oligarhije, te izigravanjima svih ranije postignutih dogovora i potpisanih sporazuma. Ta klika imala je na umu jedino srpski interes, a on se sastojao u stvaranju „Velike Srbije“ kao supstitutu za „Dušanovo carstvo“ – stožernu ideju vodilju srpske nacionalne misli.
Kraljevina Srbija je čak i „bratsku“ Crnu Goru silom natjerala na „ujedinjenje“, uz strašne zločine koje su nad crnogorskim narodom počinili srpska vojska i četnici – na krajnje surov i brutalan način, tako da su u kućama čak spaljivali žive obitelji (žene i djecu) onih koji su pružali otpor i protivili se tomu. O ovim užasnim zločinima desetljećima se šutjelo, ali ostala su brojna svjedočanstva, pa čak i pjesme koje je narod ispjevao opisujući zvjerstva srpskih zločinaca i patnje žrtava i tako čuvajući istinu o tim događajima.
...
Srbija je Crnu Goru smatrala ratnim gubitnikom, budući da je ova morala kapitulirati 1916. godine i od tada do kraja rata bila pod vojnom upravom Austro-Ugarske, zanemarujući pri tomu da je i sama imala isti položaj. Srpska je vojska (što je dobro poznata povijesna činjenica koju ne kriju ni srpski izvori) u srazu s austrougarskom oružanom silom potpuno razbijena i poražena, te primorana već u jesen 1915. godine povlačiti se u rasulu preko Crne Gore i Albanije u Grčku. Srbija je okupirana.
Priopćenje njemačkoga Vrhovnog zapovjedništva od 29. studenoga 1915. godine, bjelodano govori u kakvom je stanju u to vrijeme bila srpska vojska:
„Budući da srpska vojska više ne postoji, već postoje samo njeni bijedni ostatci koji su se razbježali u divlje albanske i crnogorske planine, gdje će bez hrane po ovoj zimi naći svoju smrt, to su prekinute dalje operacije i neće se više izdavati izvješća s balkanskog ratišta“.
(Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Povlačenje_srpske_vojske_na_Krf; stranica posjećena 20.09.2017.)
U Srbiji je potom uvedena Carska i Kraljevska vojna uprava (njem. Militärverwaltung in Serbien; mađ.katonai igazgatás Szerbiában) koja je trajala sve do kraja rata i ona je oslobođena tek poslije savezničkog proboja Solunskog fronta (15. rujna 1918.) zahvaljujući prije svega Francuzima. Srbi i danas slave francusko topništvo, izražavaju divljenje prema njihovoj konjici, jer pitanje je kad, kako i uz kolike žrtve bi bez te pomoći Srbija bila oslobođena.
Kraljevina Crna Gora je, dakle, nasilno pripojena Kraljevini Srbiji i to je bilo jezgro buduće Kraljevine SHS.
Svrstavanjem na stranu pobjednika u svjetskom sukobu, Srbija je u mozaik svoje mitske matrice dodala još jednu kockicu („pobeda u Prvom svetskom ratu“).
Stvoren je mit o "rušenju trećeg carstva".
Naime, u srpsku je mitsku tradiciju već bilo upisano kako su Srbi do tada srušili dva Carstva (Bizantsko i Tursko), pa je ovo treće pridodato kao sasvim logična posljedica „slavne srpske borbe“ koja je „promenila tok evropske i svetske istorije“ – kako su govorili (a govore i danas) srpski megalomani, nacionalni romantici, zanesenjaci i čudaci.
Smatrajući sebe legitimnom sljednicom Austro-Ugarskog carstva u ovom dijelu jugoistočne Europe, Srbija se prema tzv. južnoslavenskim zemljama koje su do 1918. godine bile u granicama Monarhije ponaša kao okupacijska sila, a narode na tim prostorima tretira kao podanike ili bolje rečeno „raju“ (onako kako su njih tretirali Turci kroz pet stoljeća ropstva).
2.2.Uvod u teror
Kralj Aleksandar Karađorđević proglasio je Kraljevinu SHS 01.12.1918.godine, u Beogradu, u kući Krsmanovića, bez ikakvog pristanka hrvatskoga naroda i bez ratifikacije ove odluke od strane Hrvatskoga sabora, nakon što je predstavnik Narodnog vijeća SHS dr Ante Pavelić (zubar) pročitao „Adresu“sljedeće sadržine:
„Vaše kraljevsko visočanstvo! Osjećamo se sretnima što u ime 'Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba' možemo pozdraviti Vaše kraljevsko visočanstvo u prijestolnici oslobođene Srbije, kao vrhovnoga zapovjednika pobjedonosne narodne vojske, koja je u zajedničkoj borbi s vojskama moćnih saveznika stvorila uvjete za izvršenje velikoga djela našega narodnog ujedinjenja.
Slovenci, Hrvati i Srbi, koji su na teritoriju bivše austrougarske monarkije izveli prevrat i privremeno konstituirali nezavisnu narodnu državu, prožeti idejom narodnog jedinstva i oslanjajući se na veliko načelo demokracije, koje traži, da svaki narod ima sam odlučiti o svojoj sudbini, izjavili su se već u objavi 'Narodnog vijeća' od 19. listopada, da žele i hoće Ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi obuhvaćala sav neprekinuti etnografski teritorij južnih Slavena.
Da se ova misao provede u djelo, zaključilo je 'Narodno vijeće' u svojoj sjednici od 24. studenoga, da proglašuje ujedinjenje države Slovenaca, Hrvata i Srba sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu državu, te je izabralo svoje odaslanstvo, koje stupa pred Vaše kraljevsko visočanstvo, da Vam ovaj zaključak 'Narodnog vijeća' zvanično i u svečanoj formi saopći. Zaključak je 'Narodnog vijeća' da vladarsku vlast na čitavom teritoriju sada jedinstvene države Srba, Hrvata i Slovenaca vrši Njegovo veličanstvo kralj Petar, odnosno u njegovoj zamjeni kao regent Vaše kraljevsko visočanstvo. Ujedno bi se u sporazumu s vladom Vašega kraljevskoga visočanstva i s predstavnicima svih narodnih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori imala obrazovati jedinstvena parlamentarna vlada na području jugoslavenske države uz jedinstveno narodno predstavništvo.
Vaše kraljevsko visočanstvo! Želja bi 'Narodnog vijeća' bila, da se s obzirom na provizorno stanje ovo privremeno narodno predstavništvo obrazuje sporazumom između 'Narodnog vijeća' i predstavnika naroda kraljevine Srbije, pa da se ustanovi odgovornost državne vlade prema modernim parlamentarnim načelima ovomu narodnom predstavništvu, koje bi trebalo na okupu ostati sve do konstituante, da princip ustavnosti i parlamentarne odgovornosti vlade dođe do potpunog izražaja. Iz istoga br razloga ostali na snazi — pod kontrolom državne vlasti — dosadanji autonomni administrativni organi, koji će za svoje uredovanje biti odgovorni i autonomnim predstavništvima.
U ovo prelazno doba trebalo bi po našemu mišljenju stvoriti preduvjete za konačnu organizaciju naše jedinstvene države. U tu bi svrhu naša državna vlada trebala posebice pripraviti konstituantu, koja bi prema iznesenom prijedlogu 'Narodnog vijeća' bila izabrana na temelju općega, jednakoga, izravnoga i proporcijonalnoga razmjernoga prava glasa, a sastala bi se najkasnije šest mjeseci poslije sklopljenoga mira.
U tom historijskom času, kada pred Vaše kraljevsko visočanstvo stupamo kao predstavnici naroda sa cijeloga teritorija južnih Slavena u bivšoj austro-ugarskoj monarkiji, duboko smo ožalošćeni, što moramo konstatirati, da su veliki i dragocjeni dijelovi našega narodnog područja okupirani. Ipak punim uvjerenjem dajemo izraza svojoj nadi, da će se Vaše kraljevsko visočanstvo — zajedno sa cijelim našim narodom — zauzeti, da se definitivne granice naše države označe tako, da budu u skladu s etnografskim našim granicama, a primjenom načela narodnoga. samoodređenja, proklamiranog (proglašenog) od predsjednika američkih država Wilsona i od svih sila Sporazuma (Antante). Neka živi Njegovo veličanstvo kralj Petar! Neka živi Vaše kraljevsko visočanstvo! Neka živi cijeli srpsko-hrvatsko-slovenski narod! Neka živi slobodna ujedinjena Jugoslavija!“
(Vidi: https://archive.org/stream/hrvatska_na_mucilistu-rudolf_horvat/hrvatska_na_mucilistu-rudolf_horvat_djvu.txt; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 29.9.2017.)
Ovdje treba posebno obratiti pozornost na sva ona mjesta u „Adresi“ Narodnog vijeća SHS gdje se govori o demokratskom ustroju buduće države, jednakopravnosti naroda i demokraciji, pravnom poretku i parlamentarnom uređenju iste te slobodnim izborima, s time da se decidirano navodi kako je rok za formiranje Konstituante (Ustavotvorne Skupštine) šest mjeseci od dana sklapanja mira, odnosno, kaže se kako se to tijelo (koje treba odlučiti o ustroju države i donijeti Ustav) mora sastati u roku od 6 mjeseci od dana službenog svršetka Prvoga svjetskog rata. Budući da je rat službeno završio 11. studenoga 1918. godine, to znači da se Konstituanta morala sastati najkasnije 11. svibnja 1919. godine.
Ništa od navedenoga nije ispoštovano, a Ustavotvorna Skupština se sastala tek u prosincu 1920. godine (i odmah se raspala), a narodi u Kraljevini SHS dobili su (28. lipnja 1921. godine – na „Vidovdan“ tj. obljetnicu „Kosovske bitke“) umjesto ravnopravnosti, demokracije i parlamentarizma nametnuti velikosrpski Vidovdanski ustav.
- nastavlja se -
Foto: 1. UCM, 2. wikipedia.org
Autor: Zlatko Pinter
