RATOVI
Domovinski rat
Studeni i prosinac 1991. godine bili su mjeseci najveće agresije na sam Dubrovnik i njegovo zaleđe. Zapravo bili su to dani sumraka za krajnji jug Hrvatske.
Topnički napadi bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA), Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) i Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva (JRZ), razarali su neprocjenjivo povijesno blago a srpsko-crnogorski napadi prijetili su potpunim zarobljavanjem i zauzimanjem Grada. Šačica ludo hrabrih branitelja smiono su branili svoj narod. Međutim napori su prelazili ljudske mogućnosti stoga su predsjednik Franjo Tuđman i Vojni stožer tražili najučinkovitije mogućnosti da se Grad zaštiti i neprijatelj odbaci iz njegova zaleđa.
...
Po zapovijedi zapovjednika Druge gardijske brigade “Gromovi” (2. gbr), brigadira Vinka Ukote, izdane 13. lipnja 1992. godine, formirana je Taktička grupa (TG-2) 2.A brigade za Dubrovnik.
TG-2 se sastojala od:
- zapovjedništva;
- ojačane pješačke satnije (ps) iz sastava Druge pješačke bojne (2.pb);
- Izvidničko-diverzantskog voda iz sastava 2.pb;
- pionirskog voda iz sastava Inženjerijske satnije 2.brigade;
- voda za potporu (2MB 120 mm,4MB 82 mm,2LRL 128 mm);
- voda PZO (1PAT 20/3 A4,1des“ IGLA“,1 des „STRELA“);
- voda za POB (3NtT 82 mm,5 RBR „OSA“90 mm,1 BOV sa MALJUTKAMA);
- voda logistike (sanitetska, tehnička i intendantska desetina);
- desetine VP iz satnije VP 2.brigade;
- desetine veze iz 2.pb;
- PD voda iz satnije “Kondorov zdrug”
- satnije iz 1.pb (poslije su dolazile iz Livna ostale satnije)
- satnije iz 3.pb
Postrojba je iz Siska i Dugog Sela krenula je 14. lipnja 1992. godine u 13.00 sati pravcem: Zagreb-Karlovac-Josipdol-Senj-Prizna-Pag-Zadar-Šibenik-Split-Zaton Veliki, gdje je Taktička grupa (TG-2) stigla 15. lipnja 1992. godine u kasnim večernjim satima. Važno je napomenuti da su svi bojovnici i MTS prevezeni kamionima u vrlo skučenim uvjetima za ovako dug put.
Dolaskom u Zaton Veliki postrojba se smješta u naselje Orašac hotela “Vrtovi sunca” a slijedeći dan vrši se prilagodba uvjetima, ubrzano se upoznaje s terenom, stanjem na bojišnici, izvode se vježbe na terenu u okolici, formiraju se udarne grupe za brze napade u dubini neprijateljskih položaja.
TG se prebacuje trajektom 25. lipnja 1992. godine u hotel “Belvedere” u Dubrovnik a dio snaga odmah preuzima položaje u selu Gornji Brgat od 145. brigade HV. Preuzete položaje utvrđuju, uočavaju ciljeve i neprijateljske položaje, kao i moguće pravce napadnih djelovanja. Nakon 4 dana provodi se smjena ljudi unutar TG-2 na bojišnici s istom zadaćom, uz stalne topničke napade neprijatelja. Nažalost, nesretnim slučajem pogiba Alen Kuhar.
ZADAĆA TAKTIČKE GRUPE
Druga brigada ZNG u zajedničkom djelovanju s 4.brigadom ZNG i 163.brigadom HV s crte razvoja: selo Buići-selo Martinovići-selo Godine Brgat-seloKnežica, napada u dodijeljenoj zoni grupirajući glavne snage na pravcu: selo Godine Brgat-selo Ivanjica-Buvavac, a pomoćne snage na pravcima: selo Buići-Zvijezda (k.480)-Visočnik (tt517), selo Knežica-Golubov kamen (tt410)-Krčetovo (k.625)-selo Uskoplje, s ciljem ovladavanja prostorom, naseljenim mjestima, križnim čvorištima i dominantnim visovima na napadnim pravcima te u bližoj zadaći izbiti na liniju:
Zvijezda (k.480)-Buvavac (k.490)-Drijen (k.679)-Krčetovo (k.625)-Vraštica (tt452), a u narednom razdoblju na liniju: Pješevac (k472), Visočnik (tt517), Drijen (k.679)-Vlaštica (tt911).
U ranim jutarnjim satima 1. srpnja 1992. godine vrši se prvo napadno djelovanje na neprijatelja sa zadaćom osloboditi selo Ivanjica, Golubov kamen i vis Vraštica. Hrvatski bojovnici dolaze u bliski susret s dobro utvrđenim snagama neprijatelja.
U žestokoj pješačkoj borbi biva teže ranjen Slavko Lovreković, nekoliko pripadnika je lakše ranjeno, a smrtno stradavaju izvidnici Mile Pavlović i Zvonko Radošević.
Tijekom cjelodnevnog bojevog djelovanja s izmjenom položaja, trpeći napade topništva, drugih gubitaka nije bilo.
Tek dolaskom noći izvukli su se bojovnici iz teške situacije dok su tijela poginulih ostala na bojištu. Veliku pomoć i potporu Taktičkoj grupi davala je satnija tenkova iz 163. brigade koja je ranije bila u potpori snagama na ovom pravcu. Svojim djelovanjem pomogli su gardistima u provedbi zadaća.
Slijedećih dana taktička grupa napada različitim smjerovima i intenzitetom kako bi se pokušala oslabiti i probiti obrana neprijatelja. Uz topničko-raketnu potporu , minobacačku vatru, pješačke postrojbe nanose gubitke neprijatelju ali, nažalost, ne uspijevaju probiti obranu neprijatelja koji je na dominantnim položajima i dobro utvrđen.
Nakon topničke i zračne potpore 5. srpnja 1992. godine bojovnici ulaze u selo Ivanjica te zatvaraju lijevi bok prema Golubovu kamenu. Neprijatelj jakom topničkom vatrom, posebno sa aerodroma u Cavtatu, pokušava nanijeti gubitke našim snagama i spriječiti daljnji napad prema Trebinju.
Ovoga puta su poginula dva pripadnika: Mladen Horvatić i Josip Ivanušec. Ranjeno je više bojovnika.
Nakon pet dana borbenog djelovanja TG je ovladala selom Ivanjica, oslobođen je Golubov kamen (omogućen promet cestom Dubrovnik-Mokošica i selom Uskoplje), neprijatelj je odbačen po dubini od Dubrovnika prema Trebinju i Popovom polju.
TG napada na dominantu kote Vlaštica i Ilijin vrh 13. srpnja 1992. godine. Na ovom prostoru se vode žestoke borbe s utvrđenim neprijateljem. Neprijateljskom topničko-minobacačkom vatrom i pješačkim djelovanjem hrvatske postrojbe su zaustavljene.
Ranjeno je osam gardista a poginuli su Miljenko Medved, Zoran Šegović, Ivica Fabric, Srečko Dražetić. Nestao je Enver Mustafović koji je nakon 38 dana zarobljeništva zamijenjen u Splitu. Bio je teško ranjen u nogu i glavu. Iako lakše ranjen Pero Bajan izvlači teško ranjenog suborca Predraga Matanovića. Ranjeni bojovnici su zbrinuti u Dubrovniku i Zagrebu dok su tijela poginulih, osim Miljenka Medveda, ostala na bojištu.
Nove zadaće za intervenciju TG dobiva 29. srpnja 1991. godine. Odnosi se to na borbeno djelovanje u selu Ivanjica prema Trebinju a po odluci nadređenih dio TG odlazi na položaje u sela: Ravno, Velja Međa, Dvrsnica i Trnčina. Stanje na položajima je loše jer su neutvrđeni, veza je loša, udaljenost Zapovjedništva i ostalih postrojbi prevelika, potpora topništvom nedostatna. Oslonac borbenih djelovanja svodilo se na vlastite snage (MB 120 mm i 82 mm) i protuoklopno oruđe (OSE, ZOLJE, RB i BsT).
Zbog fizičkog napora na položaju umire Tomo Novoselec.
Neprijatelj je svakodnevno izvodio topničko djelovanje i pješačke provokacije na položaje branitelja a posebno na prometnicama za opskrbu. Ubrzano su utvrđeni položaji i uzvraćano je na napade neprijatelja s raspoloživim sredstvima. Uz nanošenje gubitaka neprijatelju u MTS-u i ljudstvu na svim položajima, sve pješačke napade TG je uspješno zaustavila u samom početku.
Prema daljnjem rasporedu, 11. kolovoza.1992. godine se izvodilo zapovjedno izviđanje na brda Čula, Srnjak i Vranilova Glava. Već 12. kolovoza 1992. godine TG preuzima položaje od mornaričkog pješaštva na potezu: sela Kutina- Začula- Srnjak, brda Timun i Vranilova glava.
Preuzeti položaji bili su u lošem stanju (neutvrđeni, nije bilo sustava veze....), te se izvodilo ubrzano utvrđivanje, povezivanje sustavom veza i zaprečavanje. Redaju se svakodnevno provokacije neprijatelja, uglavnom topničko-minobacačkim djelovanjem, te ponekim tenkovskim napadom. Na vrijeme je uočen i uspješno spriječen pokušaj neprijateljskog napada iz Trebinja 20. kolovoza 1992. godine ispred sela Hum. Otvorena je vatra po koloni u dolasku čime su neprijatelju naneseni veliki gubici u ljudstvu i MTSELO. Toga dana zapovjednik TG-2 Drago Matanović, radi što boljeg vođenja i zapovjedanja snagama na terenu, formira u selu Kutina izdvojeno zapovjedno mjesto (IZM).
Snage TG 26. kolovoza 1992. godine dobivaju zadaću da zauzmu brdo Timun (tt 365). Napad je izveden iz sela Srnjak. Nakon kratke i žestoke borbe bojovnici odbacuju neprijatelja, nanose mu gubitke i zauzimaju dominantnu kotu tt 365.
Gubitkom ove strateški važne kote neprijatelj je svom silinom otvorio topničko-minobacačku vatru u kojoj smrtno stradava Darko Babić dok su sedmorica gardista ranjena.
Zbog pretrpljenih gubitaka snage TG se vraćaju u selo Srnjak.
Od 7. do 13. rujna 1992. godine TG izvodi napadna djelovanja i čišćenje terena prema Popovom polju, na brdo Osmar tt 613, Tulave grede i Ravne glave, polazeći iz sela Bukanje. Neprijatelj snažnom minobacačkom vatrom zatvara pravce kretanja gardista.
U bliskim i žestokim borbama snage TG imaju 30 ranjenih, teže je ranjen zapovjednik Davor Smuđ a smrtno stradavaju Marijan Lovrenčić i Davor Begić.
Teško prohodni teren, problemi s vezama i nepoznavanje terena ishodili su prekid borbenih djelovanja a nastavljena su povremena izviđanja. U tim djelovanjima snage TG zarobljavaju neprijatelja na brdu Grad koje su predali vojnoj policiji u Dubrovniku.
Tek 15. rujna 1992. godine postrojbe se vraćaju u hotel na odmor. U tom periodu priključio im se i dio snaga koje su došle s bojišta Posavine kod Slavonskog Broda.
Nesretnim slučajem, 30. rujna 1992. godine, je poginuo Željko Milić.
Snage TG-a od 4. listopada 1992. godine odlaze na zapovjedno izviđanje a 8. listopada 1992. godine preuzimaju položaje od 4. gbr na Lastvi, Ovči i Stanić gradu. Položaji se dodatno uređuju, uvodi se sustav veza a sve to pod neprijateljskim minobacačko-pješačkim djelovanjima iz daljine.
U tim napadima 21. listopada 1992. godine smrtno stradava Velimir Matijević.
Oslobađanjem dominantne kote Vlaštica (Ilijin vrh), 25. listopada 1992. godine, koju je oslobodila 4.gbr, stvoreni su preduvjeti za pregovore o povlačenju bivše vojske iz Cavtata i Konavala a što je u konačnici i ostvareno.
Daljnjih borbenih djelovanja nije bilo.
Pripadnici TG-a preuzimaju tijela poginulih 26. listopada 1992.godine (poginulih 13. srpnja 1992.godine). Tijekom studenog i prosinca bojovnici drže položaje u Dubrovačkom zaleđu.
Nesretnim slučajem 30.studenoga 1992.godine smrtno je stradao Ratko Keić.
Zadnjeg dana godine, 31. prosinca 1992., većina TG-a se vraća s kompletnim MTS-om u Dugo Selo i Sisak a dio njih samo nekoliko dana kasnije.
Na južnom bojištu Taktička grupa Druge gardijske brigade je postigla veliki uspjeh, stekla veliko ratno iskustvo, sudjelovala u oslobađanju Dubrovačkog zaleđa i dobila pohvalu predsjednika RH dr. Franje Tuđmana.
foto: 1. DPCM
Autor: Ivica Šafarić - Ninja
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
