Open menu

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 
RATOVI

U VIHORU RATA

Četnicima je poručeno da će na Hrvatskoj ipak polomiti zube
3. siječnja 1992. - zaustavljen srpski okupator na Ružićkoj bojišnici
 
Ružićka bojišnica
 

 

U vihoru rata

 

 

 

Ružićka bojišnica

 

3. siječnja 1992. u 18.00 sati trebalo je stupiti na snagu ranije potpisano primirje između Hrvatske vojske i tzv. JNA u cijeloj Hrvatskoj, pa su četničke horde, u nakani da prije toga otmu što više hrvatskog teritorija, i na drniškoj bojišnici od ranih jutarnjih sati započele žestoku artiljerijsku vatru iz bezbrojnih bitnica.

 

Najžešći artiljerijski i pješački napad četnici su pokušali preko naselja Strunje gdje su ih zaustavili pripadnici HOS-a i 114. brigade HV-a.

...

Inače, nasuprot Mladićevom kninskom korpusu Hrvatske obrambene snage na potezu od Moseća do Mirlović polja sačinjavali su: Trogirska bojna 114. brigade HV-a, samostalni vod "Skejo" IX. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban", samostalni vod Umljanovići 113. brigade HV - "Žuti mravi", samostalna satnija "Brodomerkur", samostalni vod "Čavoglave" i samostalna satnija "Mirlović polje".

 

Škorpioni

 

Iako je Domovinski rat tada još bio na samom početku, pa je još više od tri godine i na našoj bojišnici odnosio vojne i civilne žrtve, ipak je 3. siječanj 1992. godine uz 4. i 5. kolovoz 1995., jedan od najznačajnijih datuma, jer je to bila prekretnica koja je pokazala snagu hrvatskih obrambenih snaga i na našem području, te od toga dana više niti milimetar hrvatskog teritorija na ovom dijelu drniške bojišnice nije pao u neprijateljske ruke, a teški gubici u ljudstvu i tehnici bili su četnicima poruka da će na Hrvatskoj ipak naposljetku polomiti zube, što se i dogodilo tri i pol godine kasnije. 

 

Domovinski rat u općini Ružić manifestirao se u svim svojim oblicima: Polovina općine – Otavice, Gradac, Ružić, Baljci bila je okupirana, a ostatak naselja bio je prva linija obrane. O sudbini okupiranih naselja suvišno je i govoriti. Sve kuće i gospodarski objekti su opljačkani i spaljeni, a veliki broj je dodatno i miniran.

Velikih civilnih žrtava, zahvaljujući brzoj evakuaciji nakon napada četničkih tenkova nije bilo. Ipak svi mještani hrvatske nacionalnosti koji su ostali pod srpskom okupacijom su pobijeni ili su umrli uslijed nedostatka potrebne skrbi. Tek manji dio se uspio dokopati slobodnog teritorija i posvjedočiti o zločinima i zločincima. Ona naselja koja neprijatelj nije uspio okupirati – Čavoglave, Kljake, Umljanoviće,  Moseć i Mirlović polje godinama je bjesomučno razarao. Posebice je bio bijesan na opjevane Čavoglave i Moseć kojega ni nakon nekoliko pješačkih napada nije uspio osvojiti. Tako su slobodna područja općine prošla tek nešto bolje od onih okupiranih – razorena godinama granatiranja. 

 

Ružićka bojišnica

 


Kalvarija je započela 16. rujna 1991. godine u popodnevnim satima artiljerijskim i zračnim napadima na slabo naoružane hrvatske obrambene snage u okolici Drniša. Tek nekoliko sati kasnije nepregledna kolona tenkova i drugih oklopnih vozila dotutnjala je iz pravca 20-ak kilometara udaljenog Knina. Lokalni Srbi iz Baljaka, Mirlović polja i zaseoka Lunići u Ružiću spremno su preuzeli svoju ulogu pa je već ujutro uspostavljena crta okupacije.

Nakon što je nekoliko mjeseci postojala određena rupa i mogućnost kretanja nekim od okupiranih sela, u studenome 1991. Srbi su postavili tenkovsku barikadu na izlazu iz Ružića kod Matića mosta na Čikoli i tako je počelo četničko divljanje. Sve što se je dalo zapaliti i srušiti je uništeno i opljačkano.

Više bi datuma trebalo istaknuti, a ovdje ćemo spomenuti 3. siječnja 1992. kada su četnici pokušali najjači i najmasovniji pješačko-oklopni napad na cijeloj crti obrane. Usprkos naletu velikog broja oklopnih vozila i pješaštva, obrambene snage Hrvatske vojske na potezu od Moseća do Kljaka uspjele su odbaciti četnički napad i nanijeti im teške gubitke.


Veličanstveni i godinama željeni trenutak osvanuo je 5. kolovoza 1995. godine kada su zajedno sa svojim šefovima iz Knina u ropotarnicu povijesti otpuhani i „Knindže krajišnici“ i njihova tzv. „Krajina“.


Ratnici iz ovih krajeva popunjavali su brojne postrojbe Hrvatske vojske: 4. gardijsku brigadu,  113. šibensku i 142. drnišku brigadu, IX. bojnu HOS-a „Rafael vitez Boban“. Veliki je broj naših momaka bio je u sastavu specijalne policije i drugih postrojbi Hrvatskih obrambenih snaga.

 

Ružićka bojišnica



Svoje živote za našu slobodu dali su: 

1. Ante (Toni) Meštrović (Otavice) 1967., poginuo Ključu 7.XII. 1991.
2. Ante Samardžija (Otavice) 1968., poginuo u Hrvatskoj Kostajnici 5. VIII. 1991.
3. Josip Blažević (Kljaci) 1971., poginuo u Islamu Latinskom 18. I. 1992.
4. Marko Blažević (Kljaci) 1966., poginuo u južnom bojištu 23. VIII. 1995.
5. Ivan Čule (Kljaci) 1946., bojnik HV, poginuo u Zadarskom zaleđu krajem 1993. 
6. Romano Durdov (Kljaci) 1973., poginuo u okolici Grahova 2. IX. 1995.
7. Ivan Prnjak (Kljaci) 1965., poginuo na Južnom bojištu 12. IX. 1992.
8. Mladen Šimundža (Kljaci) 1968., poginuo u Zadru 5. X. 1991.
9. Mirko Bikić (Kljaci) 1966., poginuo u Baljcima 29. IX. 1991.
10. Josip Goreta (Čavoglave) 1963., poginuo na drniškoj bojišnici 18. VI. 1995.
11. Joko Buzov (Mirlović polje) 1936., poginuo u Baljcima 4. IV. 1992.
12. Slavko Buzov (Mirlović polje) poginuo u Kljacima 26. VII. 1992.
13. Stipan Ivčević (Mirlović polje) poginuo na Miljevcima 1994.
14. Marko Stanković (Mirlović polje) 1957., poginuo na Svilaji 1. III. 1993.
15. Ilija Vukušić (Mirlović polje) 1956., poginuo u Kljacima 26. VII. 1992.
16. Mirko Gabela (Umljanovići) 1959., poginuo u Umljanovićima 24. XII. 1992.
17. Ivan Lela (Umljanovići) 1950., poginuo u Umljanovićima 24. XI. 1991. 
18. Mate Pućo (Umljanovići) 1968., poginuo u Miljevcima 1992.

 Civilne žrtve Domovinskog rata:

1. Stana Vidović, (Gradac) 1900., ubijena tijekom okupacije u Gracu.
2. Nikola Cigić, (Otavice) 1910., ubijen 31. I. 1993.
3. Stipan Meštrović, (Otavice) 1903., ubijen u rujnu 1991.
4. Filip Pilipović, (Otavice) 1931., ubijen 31. 1.1993.
5. Luka Reljanović, (Otavice) 1921., ubijen 31. 1.1993.
6. Pera Bojčić, (Ružić) 1905., poginula od gelera u vlastitoj kući u Ružiću 29. IX. 1991.
7. Kata Debak (Ružić) 1933., od četnika pretučena i od toga umrla.
8. Manda Strunje (Ružić) 1911., ubijena nepoznatog datuma za vrijeme okupacije.
9. Božica Šarić, (Ružić) 1920., nestala 20. II. 1992. godine, sahranjena u Gracu.
10. Blaž Brković, (Kljaci) 1913., od četnika ubijen u Kljacima 13. XI. 1991. 
11. Jerko Jukica, (Čavoglave) 1934., ubijen u Čavoglavama 27. X. 1993.
12. Petar Šaran, (Čavoglave) 1935., ubijen 26. IV. 1992.
13. Cvita Vukušić, (Mirlović polje) 1934., poginula u Mirlović polju 2. III. 1992.
14. Ivan Lela, (Umljanovići)  1919., poginuo od granate u Umljanovićima 23. I. 1993.

 

Ružićka bojišnica

 

 

 Drugi upravo čitaju...
 

 

 

  

 

foto: opcina-ruzic.hr

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Mario Mehaković

Izvor: DPCM/opcina-ruzic.hr/Hrvatski vojnik/

 

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

 

U vihoru rata

hrenfrdeituk

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 614 gostiju i nema članova online

A- A A+
Vaš izbor VBA:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

Open menu
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com