RATOVI
U ponoć, s 19. na 20. ožujka 1996., Sarajevo je, u skladu s odredbama mira potpisanog u Daytonu, ušlo u sastav Federacije Bosne i Hercegovine, te nakon četiri godine opsade postalo ujedinjenim gradom.
Nakon što su prepustile nadzor nad naseljem Grbavica, srpske snage ovlasti za održavanje sigurnosti prepustile su policajcima Federacije BiH, prije toga postupno im prepustivši ulazak i nadzor nad naseljima: Vogošća, Ilijaš, Hadžići i Ilidža.
...
Naselje Grbavica bilo je pretvoreno u ratno smetlište gdje je u ratu krivi korak odlučivao o životu i smrti, ujedno simbolizirajući apokaliptičnu poslijeratnu scenografiju.
Unatoč tome što su se vraćali u razrušene objekte, Sarajlije su oduševljeno iščekivale trenutak povratka na svoja ognjišta. No proces predaje vlasti nije prošao bez incidenata.
Velik dio sarajevskih Srba, pod pritiskom je napustio predgrađa, a time je u međurazdoblju do dolaska policije procvao masovni kriminal i pljačka. Zato se oglasio i predsjednik BiH Alija Izetbegović, koji je pozvao mjerodavne iz policije da spriječe bezvlašće i anarhiju. Nadalje, od početka ožujka hrvatski policajci u sastavu federalne policije, a što je bio uvjet zajednički potpisanih sporazuma Hrvatske i BiH, nisu mogli ući u sarajevsko predgrađe Hadžići.
Pripadnici IFOR-a fizički su im to onemogućili, a zatim su ulazak omogućili bošnjačkim policajcima, koje je predvodio ministar unutarnjih poslova Avdo Hebib.
Iz tog i sličnih razloga sarajevski Hrvati putem gradskog odbora HDZ-a poslali su pismo visokom povjereniku Europske unije, Carlu Bildtu u kojem ga obavještavaju o nastalim problemima i odluci da hrvatska strana u Sarajevu prekida sudjelovanje u zajedničkim povjerenstvima. Ipak, unatoč incidentima započeti proces mirne reintegracije Sarajeva išao je u pozitivnom smjeru i pokazao se daleko uspješnijim od uvođenja reintegracije u neke druge dijelove BiH poput Mostara.
Ondje je Hans Koschnik, nakon što je svojevoljnim poimanjem odredaba Daytonskog sporazuma prekrajao dijelove Mostara bio prisiljen podnijeti ostavku.
foto: historija.ba
Autor: Tomislav Šulj, povjesničar
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
