RATOVI
Piše: Tomislav Šulj
Jednu bitku ne čine samo veliki borbeni okršaji već i brojni drugi događaji koji su se odvijali na samoj bojišnici ili u neposrednoj pozadini. Tako je javnosti zasigurno nepoznata priča o dugotrajnom i opasnom procesu dizanja pontonskog mosta ili još opasnijim aktivnostima tijekom razminiranja Zračne baze Zemunik. Nedovoljno su poznati i brojni drugi događaji.
Bitka za zadarsko zaleđe okončala je visokim brojim poginulih i ranjenih stoga je djelovanje saniteta hrvatskih snaga imalo značajnu ulogu, iako se zapravo jako malo zna u kako teškim uvjetima se pružala medicinska skrb.
...
Općenito, iako je sanitet imao iznimno važnu ulogu tijekom cijelog Domovinskog rata o djelovanju medicinskog osoblja, odnosno njihovom značaju za same borce na bojišnici vrlo se malo zna. I više nego neobična činjenica, ukoliko se uzme u obzir podatak da je tijekom rata zbrinuto više od 30.000 ranjenih osoba.
Prema podacima Andrije Hebranga, ratnog ministra zdravstva, na zbrinutih više od 30.000 ranjenika, preminulo je svega 1. 75% vojnika što je impresivan rezultat za ratni sanitet čak i na svjetskoj razini. Tu uspješnost valja zahvaliti dobroj organizaciji. Čak 61% ranjenika dopremljeno je u bolnicu unutar sat, odnosno 76% dopremljeno ih je u bolnice unutar dva sata nakon ranjavanja.
U bitki za zadarsko zaleđe i u surovim uslovima bojišnice na Velebitu, ratni sanitet obavljao je možda i najsloženiju zadaću tijekom Domovinskog rata jer intenzitet i karakter borbenih djelovanja bio je iznimno složen. O tome svjedoče i podaci o velikom broju poginulih i ranjenih na obje strane.
Doktor Ivica Vlatković sudjelovao je u pripremama za djelovanje saniteta u nadolazećoj napadajnoj operaciji. Naime, dr. Vlatković je potrebno iskustvo stekao i prije Domovinskog rata. Tijekom služenja JNA bio je odabran za školovanje na VMA (Vojno medicinska akademija u Beogradu), prošao je specijalnu obuku za sanitetskog časnika. Tamo je stekao teoretska znanja kako sanitet osigurava vojnu silu i kako se pravilno pristupa i osigurava pomoć politraumatiziranim vojnicima. Ispostavilo se kako će upravo ta znanja, o evakuiranju ranjenih vojnika, vrlo brzo morati primjenjivati u praksi:
"Sanitet je u operaciji „Maslenica“ postavljen prema sektorima djelovanja hrvatskih oružanih snaga. Takozvani Sjeverni sektor - Velebit imao je bazu smještenu u Starigradu. Sanitetski timovi popunjavani su liječničkim i bolničkim potencijalom iz Zadra i okoline. Također, popunjavan je sanitetskim ekipama koje su same postrojbe dovodile. Sanitet na području Starigrada pokrivao je sektor Velebita, Tulovih greda do podnožja na liniji razdvajanja ispred brda Velika i Mala Bobija. Evakuacijski putovi usmjereni su preko izgrađenog pontonskog mosta, Jadranskom magistralom, k Zadru.
U Središnjem sektoru sanitetska baza za prihvat ranjenika smještana je u naselju Gajine. Evakuacijski putovi bili su povezani u trokutu: Novigrad - Pridraga - Paljuv, usmjereni su u bazu za prihvat u Gajinama i dalje prema Zadru. Lakše ranjeni koji nisu bili životno ugroženi ostavljani su u bazi da čekaju daljnji transport u Zadar, a sanitetski tim se odmah vraćao na bojište da se skrati vrijeme za prihvat novih ranjenika. Ukoliko je ranjeni bio životno ugrožen odmah je taj sanitetski tim produžio za Zadar, a na njegovo mjesto je odmah uskakala rezervna ekipa saniteta iz Gajina. Nositelji saniteta bili su medicinski timovi iz Zadra, popunjavani sanitetima koji su pristizali s postrojbama koje su se mijenjale na sektorima bojišnice. Gardijske brigade imale su svoje sanitetske timove koji su pokrivali svoje postrojbe, ovisno o njihovom rasporedu. Kako su pristizale nove postrojbe, tako su se mijenjali i sanitetski timovi. Primjerice, moj tim je cijelo vrijeme trajanja operacije „Maslenica“ pokrivao Paljuv i, ovisno o prilikama na ratištu, Novigrad i Pridragu. Sanitetski tim 2. gardijske brigade – „Gromova“, na čelu s dr. Sožom, pristigao je kasnije i raspoređen je u Novigradu. Južni sektor saniteta pokrivao je pravac: Kašić - Islam Grčki - Islam Latinski sa zadaćom direktne evakuacije ranjenika magistralnom cestom prema Zadru i zadarskoj bolnici. Timove saniteta sačinjavali su timovi postrojbi koje su dolazile na taj pravac: 4. gardijska brigada, 3. gardijska brigada i druge postrojbe. Ostali evakuacijski pravci Južnog sanitetskog sektora bili su na linijama razdvajanja na bojišnici. Na pomoćnim smjerovima napada u zaleđu Zadra sanitetska baza bila je smještena u Zemuniku Donjem. Sačinjavali su ju isključivo sanitetski timovi iz zadarskih postrojbi, odnosno 7. domobranske pukovnije i 112. brigade Hrvatske vojske.
Ovakvim rasporedom i postavljenim evakuacijskim putovima zbrinjavanja ranjenika na svim sektorima ostvaren je cilj saniteta. Osigurano je brzo i kvalitetno zbrinjavanje ranjenika neposredno po ranjavanju te njihov što brži transport do bolnice u Zadru. Osim na području Velebita gdje su vladali uistinu specifični uvjeti otežane prometne komunikacije, proces zbrinjavanja ranjenika od ranjavanja do transporta u zadarsku bolnicu odvijao se u okviru jednog sata."
- nastavlja se -
foto: DPCM
Autor: Tomislav Šulj
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
