Osmijeh ti dajem zorom
uz drhtaj tijela svog,
kriknula bih ti gorom
iz sveg srca mog.
Pozdravljam te mati mila,
još te rane bole,
dajem ti svoja krila
jer te ona vole.
Poleti mati voljena,
kaži svima ti
da ne padaš na koljena
dok smo živi mi.
Grlim tvoj kamen bijeli,
ljubim tvoje planine,
volim te srcem cijelim
i sve tvoje doline.
Kad te nadvije tama
usni u snove,
ti nisi sama
imaš svoje sinove.
