Piše: Snježana Vučković
Piše: Snježana Vučković
Petogodišnji rat na hrvatskom tlu tijekom 90-tih godina za sobom je ostavio brojne zastrašujuće i surove zločine, no onaj koji je počinio posljednji odlikovani major JNA, Milan Tepić, na različite je načine upisan u povijesne knjige Hrvata i Srba.
Milan Tepić je 29. rujna 1991. godine, ne želeći hrvatskoj vojsci prepustiti vojarnu u Bjelovaru, sa 1700 tona eksploziva digao u zrak skladište oružja Barutana pri čemu je poginuo zajedno sa jedanaest branitelja.
Nije želio napustiti vojarnu, pa sve digao u zrak
...
Najveća opasnost za sigurnost grada Bjelovara kroz cijelu 1991. godinu prijetila je iz vojarne JNA “Božidar Adžija”. Uz vojarnu, potencijalni izvor prijetnje bio je Dom JNA u središtu grada, vojno skladište Barutana, vojni objekti u Zvijercima i objekti na prostoru “Logora”. U razdoblju od 21. do 29. rujna Zapovjedništvo obrane Bjelovara počele su pripreme za preuzimanje vojnih objekata i oružja koje su eskalirale na današnji dan, a vro tragično završile dan poslije.
Zadaća majora Tepića bila je čuvanje i obrana skladišta streljiva koje je odbio dragovoljno predati prilikom čega se odlučio na posve bezuman čin dizanja skladišta u zrak.
Ovaj samoubilački potez kojim je 29. rujna 1991. sa sobom u smrt odveo branitelje Vladimira Makar, Sinišu Paunović, Dražena Pervana, Ivana Cvrtila, Eduarda Kukala, Stevu Legčević, Nikolu Petrić, Maria Šimić, Ivana Trogrlić, Marka Tukerić i Milana Vuković prošao bi i gore jer je ludi major uspio sravniti samo jedno skladište. U njegovom naumu da u zrak digne sva skladišta spriječila su ga četiri branitelja koji su svojim činom od potpunog uništenja spasili Bjelovar i okolicu.
Milanović: ‘To je ludilo i izgubljen kompas’
Jedini političar koji se do sada osvrnuo na sumanuto zlodjelo Milana Tepića je hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je na lanjskoj obljetnici u Bjelovaru o ovome činu kazao ovako:
“Na današnji dan ovdje je jedan čovjek, major jedne vojske na izdisaju donio jednu potpuno suludu odluku i moramo se pitati radi naše budućnosti što je ušlo u tu glavu i koji je to odgoj bio da ga je na takvo nešto naveo. To oružje Hrvatima je značilo puno, a njima ništa. To oružje nije bilo upereno ni prema Paraćinu, ni prema Beogradu. Ali on je, taj 35 godišnji major koji je volontirao, odlučio lišiti života sebe i 11 naših momaka, junaka. Taj čovjek je u Srbiji dobio ulicu, taj čovjek čudne pameti i moralnog kompasa… I ja se sada pitam, što uče djecu u Srbiji? Tko je on bio? Za što je on poginuo? To je priča o ludilu i izgubljenom kompasu”, rekao je Milanović podsjećajući na suludi čin majora Tepića.
Ime Milana Tepića danas nose ulice u gradovima širom Srbije i Republike Srpske, u njegovu čast dignut mu je spomenik, a Vojska Republike Srpske je ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu.
Photo: 1. DPCM/Wikiwand
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
