Piše: Snježana Vučković
Piše: Snježana Vučković
Otmica dr. Ivana Šretera, tadašnjeg predsjednika pakračkog HDZ-a i ravnatelja lipičke bolnice, bila je jasan znak da srpski pobunjenici nemaju dobre namjere s Pakracom, gradom u kojem se već i do kolovoza 1991. povremeno pucalo i u kojem su konstantno vladali nacionalni nemiri.
Samo dan nakon otmice pakračkog humaniste i čovjeka koji je po svaku cijenu sa Srbima želio naći mirno rješenje, 19. kolovoza 1991. godine započeo je opći napad na Pakrac. Neposredno prije samog napada, Pakrac je branila nekolicina lokalnih branitelja i tamošnja policija, a obzirom da su im Hrvati masovno prijavljivali neobična zbivanja (odlazak srpskih civila, raspoređivanje neprijatelja po punktovima i slično), zbog malobrojnosti nisu bili u mogućnosti provjeriti sve te dojave.
Opći napad na Pakrac
Prilično brutalan napad JNA započeo je u rano jutro oko 5h, a na Pakrac se pucalo svim raspoloživim sredstvima. Napad je predvodio ozloglašeni Nikola Dragušin Niger koji je neprijatelje poveo prvenstveno u osvajanje policijske postaje i bolničke zgrade. Tom prilikom otimaju liječnika i ravnatelja bolnice dr. Vladimira Solara koji će naknadno svjedočiti o svom susretu sa dr. Šreterom zatočenim u logoru Bučje. Za ovu otmicu kao i sam napad na grad te naređenje da se likvidiraju četiri civila, Dragušin je osuđen na 20 godina zatvora.
U konačnici, neprijatelj centar grada i policijsku postaju nije uspio osvojiti, pa se nakon dolaska specijalnih jedinica MUP-a – povlači u okolna brda sa kojih minobacačima i dalje napada Pakrac. Svakako treba istaknuti pakračke građane koji su se samoinicijativno uključili u obranu policijske postaje i srčano je branili sve do dolaska hrvatskih specijalaca. Zahvaljujući i njihovoj odvažnosti, grad je obranjen.
Photo: 1. scrshot Dnevno.hr
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
