Piše: Snježana Vučković
Piše: Snježana Vučković
Na današnji dan, 24. studenog 1991. pripadnici Planinske satnije Velebit napokon su uspostavili nadzor nad većim dijelom južnog Velebita.
Ratni put te postrojbe dobro poznate planinarima i gorskim spašavateljima započeo je 28. rujna 1991. akcijom spašavanja i pomoći u kretanju stanovnika starije dobi koji su iz Svetog Roka, Lovinca i Ričica od srpske agresije potražili spas zbjegom preko južnog Velebita.
...
Heroji s planine
No, stvarno osnivanje ove satnije započelo je još u proljeće te godine u prostorijama Hrvatskoga planinarskog saveza u Kozarčevoj ulici u Zagrebu pod vodstvom poznatog alpinista i gorskog spašavatelja Jerka Kirigina, poslije i ratnog zapovjednika Planinske satnije Velebit. Tamo su se počeli okupljati alpinisti, speleolozi, visokogorski skijaši, a mnogi od njih bili su i gorski spašavatelji. Svi oni dragovoljno su željeli pomoći u obrani Domovine smatrajući da u ratu koji je bio na pomolu svoj najveći doprinos mogu pružiti na terenu kojeg od njih nitko bolje ne poznaje i na kojem se snalaze kao kod kuće, a to je planina Velebit.
“Prijatelji moji, ajmo mi skupit glave, skupit naše iskustvo i znanje i idemo organizirati gorski Zdrug”, rekao je Kirigin okupljenim alpinistima.
Vrlo posebna satnija
Tako se vremenom postrojba ustrojila kao Planinska satnija Velebit pri Glavnom stožeru Hrvatske Vojske Najvažnija zadaća Planinske satnije bila je prikupljanje podataka o položajima pobunjenika. Također, izveli su nekoliko diverzija, od kojih je najučinkovitija bila granatiranje Metka u prosincu, a provodili su i alpinističku obuku za pripadnike specijalne policije. Tijekom srpskog protuudara u obrambenoj fazi operacije “Maslenica” Glavni stožer uvidio je stvarnu važnost Planinske satnije koja je bila čimbenik sigurnosti svih postrojbi Hrvatske vojske i policije koje su se smjenjivale na Velebitu.
Povjesničar Tomislav Šulj u svojoj knjizi “Planinska satnija Velebit” kaže kako su tijekom Domovinskog rata u sastavu hrvatskih oružanih snaga djelovale brojne postrojbe za koje možemo ustvrditi da su imale određenih posebnosti, neovisno o njihovim namjenama ili pak nekim drugim posebnim karakteristikama. Tako tvrdi da je jedna od takvih postrojbi bila Planinska satnija Velebit koju je zbog svojih specijalnosti teško usporediti s ijednom ratnom postrojbom Hrvatske vojske, a ipak o njoj hrvatska javnost jako malo zna.
Photo: 1. DPCM
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
