Piše: Snježana Vučković
Piše: Snježana Vučković
Već gotovo tri desetljeća Hrvatska čeka film o Domovinskom ratu nakon čijeg bi gledanja publika konačno mogla reći: to je to. Zanimljivo je da ova tema sama po sebi svih ovih godina nije bila posebno izazovna, no onim filmskim tvorcima kojima su za njom posegnuli, kvalitetan rezultat jednostavno nije pošao za rukom.
Čini se kako je redatelj Eduard Galić čijim je filmom “Šesti autobus” otvoren ovogodišnji 69. pulski festival u tome uspio. Podsjetimo, riječ je o potresnoj drami o padu Vukovara koja svoje uporište nalazi u stvarnoj priči o tzv. šestom autobusu kojim su zarobljeni branitelji i ranjenici odvezeni iz Vukovarske bolnice na Ovčaru, a čija sudbina nije poznata ni nakon 29. godina.
Imamo li konačno ratni film na koji možemo biti ponosni?
Iako ovaj film u kina stiže tek u studenom, već se sada može pričati o njegovoj uspješnosti. Ne uzimajući u obzir sjajne ocjene publike na pulskom festivalu, o tome da je Hrvatska konačno dobila ratni film kakav zaslužuje pokazuje reakcija dijela hrvatske populacije koja se u ovom slučaju zbog teme smatra najrelevantnijom. To su vukovarski branitelji koji su pogledali “Šesti autobus”:
Film koji odličan prepoznao sam jako puno situacija kroz koje sam prošao ja, moji suborci i Vukovarci koje sam upoznao za vrijeme trajanja okupacije a neke i poslije. Dijelovi filma poput ulaska u vukovarsku bolnicu i događanja na Ovčari u Veleprometu su vjerni. Da su žešće prikazani, bili bi film strave”, kaže heroj Vukovara Stjepan Antolić – Tonči koji se u redovima HOS-a srčano borio za oslobađanje toga grada.
Vukovarski heroj: “Sjajan film, dostojan vremena u kojem živimo”
Antolić je pohvalio redatelja Galića kao i njegova sina koji je producirao film, Dominika Galića.
“Svaka im čast. Kao sudionik toga svega 91. pa i zarobljavanja u vukovarskoj bolnici, mogu reći da su u potpunosti napravili film dostojan grada heroja. Konačno imamo pošten film dostojan žrtve ljudi koji su bili u tom gradu do samoga kraja”.
Tonči se osvrnuo i na kritike pojedinaca koji zamaraju nedostatak “surovosti” u filmu:
“Film je točno takav kakav i treba biti u ovom stoljeću. Prošla su vremena Sutjeske i Neretve. Svako tko je prošao zarobljavanje u bolnici, preživio Velepromet, preživio odvođenje u logore – kladim se da će im čestitati. Preporučam svima da pogledaju Šesti autobus jer konačno imamo nešto gledljivo od početka do kraja”.
Markuš: “To je to!”
O filmu samo u superlativima priča još jedan pripadnik HOS-a koji je branio vukovarsko Sajmište. Damir Markuš za “Šesti autobus” kaže: to je to!
“Nas nekoliko vukovarskih branitelja imalo je tu čast biti sa glumcima i satima razgovarati o bitci za Vukovar. Sjajni glumci i ljudi. Također, vođeni su na vojno vježbalište kako bi pucali, kako bi uronili u temu što je više moguće. Film sadrži kombinaciju tenkova, aviona, pješaka… Nije bilo lako, ali Galići su napravili sjajan posao”.
| Drugi upravo čitaju... |
|
Photo: 1. scrshot Dnevno.hr
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
