POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
20. lipnja 1990. učinjen je prvi službeni korak za promjenu naziva hrvatske države.
U priopćenju predsjedništva SR Hrvatske objavljeno je kako će novo ime biti Republika Hrvatska, bez prefiksa „socijalistička“, da će povijesni hrvatski grb postati sastavni dio hrvatske trobojnice, a dotadašnje „Izvršno vijeće Sabora“ preimenovat će se u „hrvatsku vladu“.
...
Bila je to nedvosmislena najava da će Hrvatska iskoristiti ustavno pravo za stjecanje suverenosti ili čak nezavisnosti, odnosno da je volja hrvatskog naroda da više ne bude dio jugoslavenske zajednice republika, barem ne u dotadašnjem obliku.
Službeni Beograd imao je potpuno drugačiji cilj
Nakon što je JNA u svibnju, oduzevši oružje Teritorijalnoj obrani, razoružala Hrvatsku, srbijanski lider Slobodan Milošević najavio je mogućnost da se područja Hrvatske nastanjena srpskom većinom izoliraju, a stanovnici referendumom izjasne žele li ostati u matičnoj državi ili iz nje izaći.
Instrukcije Beograda potvrdili su svojim aktivnostima čelnici nezadovoljnih hrvatskih Srba.
Gotovo u isto vrijeme kada je Sabor Hrvatski donosio prijedloge o ustavnim amandmanima, u Kninu su donijeli odluku o formiranju „opština sjeverne Dalmacije i Like“, a za nekoliko dana su učinili korak dalje, i 1. srpnja najavili osnivanje „Srpske autonomne krajine“.
25. srpnja Hrvatski sabor prihvatio je amandmane predložene na sjednici krajem lipnja i na Markovu trgu prvi put je zalepršala nova državna zastava.
No istodobno su ujedinjeni predstavnici nezadovoljnih Srba radikalizirali stajališta i na skupu u Srbu objavili „Deklaraciju o neovisnosti i suverenitetu Srba u Hrvatskoj“.
Bila je to jasna najava pobune koja će početi u kolovozu opstruiranjem prometa u takozvanoj „balvan revoluciji“.
Foto: 1. pravos.unios.hr
Autor: Tomislav Šulj